Vijenac 347

Ples

VERA I LOUISE

Until The Moment When God Is Destroyed by the Extreme Exercise of Beauty (Do trenutka kada je bog uništen vježbom ekstremne ljepote) Vere Mantero i gostiju i Le Fou Glorieux (Slavna luda) Louise Lecavalier

VERA I LOUISE

Grupni rad i grupna misao rezultiraju mračnom predstavom koja ne daje mnogo nade plesnom kreativnom odgovoru na medijsko zatupljujuće manipuliranje i komercijalnu matricu po kojoj se današnji svijet frenetično vrti

Banalnost nasilja

I’m Mean, I am Yasmeen Godder i Handle With Great Care Dalije Aćin

Banalnost nasilja

Upravo nepostojanje motivacije za zlobnost čini slike još bolnijima, a njihovo jednostavno nizanje s rastućim intenzitetom snažno progovara bliskim fizičkim jezikom

Stroj koji sputava

Mali plesni razgovor: Vera Mantero i gosti na susretu s publikom i strukom

Stroj koji sputava

Pogreška bi bila tražiti značenje u izgovorenome, jer tekst je transformirano iskustvo riječi koje je pretvoreno u pokret, a onda ponovno u riječi

Izazov Ravelu

Christophe Garcia, L'heure du Bain, Les REEveuses, Boléro

Izazov Ravelu

Početna sumnjičavost i pitanje kako će savladati taj nezaustavljivi rast glazbe sa samo tri djevojke na sceni, prepuštene samo plesu, vrlo je brzo raspršena

Nova ženstvenost – a kamo su nestali konji?

Julie Dossavi, P.I. (Pays) Ou Présentation Intimes; Jasna Vinovrški, Which Club? i Fragile on the Edge; Cie Drift, Unkaputtbar

Nova ženstvenost – a kamo su nestali konji?

Nadmoć je umjetnosti nad politikom u tome što ona u svojem tijelu pomiruje i prima razne tradicije, dok birokracija ostaje rigidna i rasistička, zatvarajući mogućnost dijaloga

Bogatstvo emocija

Tamas Nagy, prvi solist Nizozemskog državnog baleta

Bogatstvo emocija

Balet je za publiku danas predivan način da se pobjegne od stresa svakodnevnoga života, s prekrasnom glazbom i pokretima, ali i mogućnošću da se u baletnoj izvedbi pronađu posebne vrijednosti

Posvećeno zgubidanima i Jacku Welchu

24. TJEDAN SUVREMENOG PLESA, Zagreb / Rijeka, 3 – 10. lipnja 2007.

Posvećeno zgubidanima i Jacku Welchu

Volim ples jer je uzbudljiv i uvijek drukčiji. Kao i život u kojem ne možeš dvaput zagaziti u istu vodu. I dok traje, ne predaje se: i strastven i meditativan, kao erupcija ili samo disanje, mudar i emotivan, nježan ili brutalan. Tjelesan ...

Vijenac 347

347 - 21. lipnja 2007. | Arhiva

Klikni za povratak