Matica hrvatska - O Matici hrvatskoj - Predsjednici Matice hrvatske

Predsjednici Matice hrvatske

Janko Drašković (1842-1851)

Političar, pjesnik, jedan od vođa i utemeljitelja Hrvatskoga narodnog preporoda (Zagreb, 1770 – Radgona, Slovenija, 1856). Pripadao je krugu najobrazovanijih ljudi svojega vremena u Hrvatskoj. Posebice zaslužan za osnivanje temeljnih preporodnih institucija Čitaonice ilirske, Narodnoga muzeja, Matice ilirske, Narodnoga kazališta, Gospodarskoga društva) za širenje preporodnih ideja među plemstvom.
VIŠE: 1. Spomen-knjiga Matice hrvatske (1892); 2. Kolo (br. 3/2007). 3. Enciklopedija Matice hrvatske, sv. 1 (2015).

Ambroz Vranycány Dobrinović (1851-1858)

Veleposjednik, poduzetnik i političar (Stari Grad, Hvar, 1801 – Bad Ragaz, Švicarska, 1870). Potječe iz jedne od najstarijih hrvatskih plemićkih obitelji. Uživao je velik ugled među ilircima. Utemeljitelj i idejni začetnik niza kulturnih i gospodarskih projekata (Ilirska čitaonica u Karlovcu, Savsko-kupsko društvo parobrodjenja koje je prvim hrvatskim riječnim parobrodom Sloga održavalo promet između Siska i Zemuna, željeznička pruga Vukovar–Rijeka). S biskupom Strossmayerom zauzimao se za autonomiju Hrvatske i ujedinjenje s Dalmacijom. Izdašnom donacijom pomogao osnivanje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.
VIŠE: 4. Veličanstveni Vranyczanyjevi - katalog (2016)

Ivan Mažuranić (1858-1873)

Književnik, pravnik, državnik i političar (Novi Vinodolski, 1814 – Zagreb, 1890). Prvi hrvatski kancelar i prvi ban pučanin. Spisom Hrvati Mađarom (1848) objedinio je preporodne teženje i ideale u duhu načela “jednakosti, slobode i bratinstva”. U tijeku njegova banovanja (1873–80) intezivirana je modernizacije Hrvatske, provedene su mnoge reforme u školstvu, upravi i pravosuđu, unaprijeđeno je gospodarstvo, posebice poljoprivreda, liberaliziran je izborni sustav te otvoreno Sveučilište. Dopunom nedovršena Gundulićeva epa Osman (XIV. i XV. pjevanje) za prvo Matičino izdanje uoće (1844), kao i svojim glavnim pjesničkim djelom Smrt Smail-age Čengića (1846) – jednim od najznačajnijih djela hrvatske književnosti – obnovio je jedinstvo hrvatske književnosti, uvrstivši je ujedno među važnije nacionalne književnosti europskoga romantizma.
VIŠE: 5. Spomen-knjiga Matice hrvatske (1892); 6. Kolo (br. 9-10/1965); 7. Ban Ivan Mažuranić, graditelj moderne hrvatske, e-knjiga (2014); 8. Kolo (br. 3/2014).

Matija Mesić (1873-1874)

Povjesničar i saborski zastupnik, prvi rektor Sveučilišta u Zagrebu i prvi profesor hrvatske povijesti na njemu (Slavonski Brod, 1826 – Zagreb, 1878). Studirao bogosloviju, povijest i zemljopis u Beču i Pragu, radio kao profesor povijesti na zagrebačkoj gimnaziji i na Pravoslovnoj akademiji kojoj je bio i ravnateljem (1871-1874). Sudjelovao u pripremnim radnjama za utemeljenje Akademije i Sveučilišta u Zagrebu. Redoviti član JAZU. Kao povjesničar i znanstvenik isticao se prikupljenjem i objavljivanjem izvorne arhivske građe na temelju koje je napisao niz značajnih studija o hrvatskoj povijesti kasnoga srednjeg vijeka i početka ranoga novog vijeka.
VIŠE: 9. Spomen-knjiga Matice hrvatske (1892); 10. Filozofski fakultet u Zagrebu - monografija (1998).

Ivan Kukuljević Sakcinski (1874-1889)

Povjesničar, književnik, političar, epigrafičar, konzervator, arhivist i skupljač umjetnina (Varaždin, 1816 – Puhakovec, 1889). Jedan od vođa i najaktivnijih učesnika Hrvatskoga narodnog preporoda, pisac prve preporodne drame (Juran i Sofia ili Turci kod Siska, 1839). U Hrvatskome saboru održao prvi zastupnički govor na hrvatskome jeziku (2. V. 1843), zahtijevajući njegovo uvođenje u škole i urede kao službanoga jezika. Važan sudionik revolucionarnih događanja 1848/1849. (jedan od sastavljača Zahtijevanja naroda, a uz Ljudevita Gaja i Ambroza Vranyczanyja jedan od članova privremene vlade, tzv. "trijumvirata" ). Među brojnim dužnostima što ih je obnašao, posebice se istakao kao zemaljski arhivar Trojedne Kraljevine, predsjednik Društva za povjestnicu jugoslavensku i urednik njegova časopisa Arkiv za povjestnicu jugoslavensku (1871-1875), član Banske konferencije, veliki župan zagrebački i banski namjesnik. Utemeljitelj je Samostalne narodne stranke. Kao pisac brojnih knjiga i raspravama unaprijedio je hrvatsku znanost kao utemeljitelj moderne hrvatske historiografije, hrvatske znanstvene bibliografije i povijesti umjetnosti kao znanstvene discipline.
VIŠE: 11. Spomen-knjiga Matice hrvatske (1892); 12. Vijenac, br. 581/2016. (PDF / online).

Tadija Smičiklas (1889-1901)

Povjesničar, političar i kulturni radnik (Reštovo Žumberačko, 1843 – Zagreb, 1914). Radio je kao gimnazijski profesor povijesti i hrvatskoga jezika u Osijeku i Rijeci, a potom i u Zagrebu kamo se doselio 1873., uključivši se ubrzo u reformu i rad Matice hrvatske u kojoj je obnašao dužnosti odbornika (1874-1900), tajnika (1874-1876) i predsjednika (1889-1900) i za koju je napisao dvosveščanu Poviest hrvatsku, prvu kritičku i cjelovitu sintezu hrvatske povijesti, pisanu u duhu pragmatične historiografije s ciljem jačanja nacionalne svijesti u Hrvata. Od 1882. redoviti profesor povijesti na zagrebačkome Filozofskom fakultetu. Kao povjesničar osobito se istakao i nizom biografija o znamenitim Hrvatima te uredničkim radom na desetak svezakaDiplomatičkoga zbornika Kraljevina Hrvatske, Dalmacije i Slavonije (Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae) u kojem su objavljene izvorne latinske isprave, temeljni dokumenti za proučavanje hrvatske povijesti od doseljenja Hrvata do 1399. Obnašao je više značajnih dužnosti: zastupnika u Hrvatskome saboru, dekana Filozofskoga fakulteta i rektora Sveučilišta u Zagrebu, tajnika i predsjednika JAZU. Istakao se i inicijativama za utemeljenje Društva hrvatskih književnika i Medicinskoga fakulteta u Zagrebu.
VIŠE: 13. Hrvatska revija, br. 4/2014. (PDF / online).

Ivan Trnski 1901.

Književnik. U ilirizmu slavljen kao najveći lirski pjesnik. Jedan od prvih književnika koji su se bavili jezikom i metrikom.

Gjuro Arnold 1902-1908.

Filozof, pedagog i pjesnik. Rektor Zagrebačkog sveučilišta.

Oton Kučera 1909-1916.

Znanstvenik i popularizator znanosti. Prvi upravitelj zvjezdarnice u Zagrebu, predsjednik Hrvatskog prirodoslovnog društva.

Krsto Pavletić 1917-1918.

Književnik, profesor klasične filologije i hrvatskog jezika na gimnaziji.

Fran Tućan 1918-1920.

Mineralog. Prvi dekan zagrebačkog PMF-a. Predsjednik Hrvatskog prirodoslovnoga društva, glavni urednik časopisa Priroda.

Dragutin Domjanić 1921-1926.

Književnik. Radio u sudstvu. Vijećnik Sudbenog stola u Zagrebu. Predsjednik zagrebačkog odjela PEN-a.

Albert Bazala 1927.

Filozof. Dekan Filozofskog fakulteta, rektor i prorektor zagrebačkog Sveučilišta. Jedan od najplodnijih hrvatskih pisaca u prvoj polovici 20. stoljeća.