Ranko Matasović

Akademik Ranko Matasović rođen je 14. svibnja 1968. u Zagrebu. Na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu studirao je opću lingvistiku i filozofiju. Magistrirao je 1992., a doktorirao 1995. s tezom o rekonstrukciji teksta u indoeuropeistici. Godine 1996. postao je docentom, 2000. izvanrednim profesorom, a 2004. redovitim profesorom na Odsjeku za lingvistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, gdje predaje kolegije iz poredbene gramatike indoeuropskih jezika, keltistike i jezične tipologije. Od 1996. predstojnik je Katedre za poredbenu indoeuropsku lingvistiku na spomenutom odsjeku.

Stručno se usavršavao na sveučilištima u Beču (1993) i Oxfordu (1995). Bio je stipendist Fulbrightove zaklade za postdoktorski studij na Sveučilištu Wisconsin (Madison, SAD) 1997/1998., a koristio je i stipendiju zaklade Alexander von Humboldt 2002/2003. na Sveučilištu u Bonnu.

Bio je pročelnik Odsjeka za lingvistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu (1998-2000), jedan od osnivača i suvoditelja Interdisciplinarnoga Sveučilišnog Poslijediplomskog studija »Jezična komunikacija i kognitivna neuroznanost« na Sveučilištu u Zagrebu, te predstojnik Odjela za jezik i jezikoslovlje Matice hrvatske (2002-2004).

Kao pozvani predavač držao je predavanja na sveučilištima i lingvističkim institutima u Madisonu (Wisconsin), Santa Barbari, Yaleu, Athens (Georgia, SAD), Torontu, Beču, Bonnu, Konstanzu, Berlinu, Leipzigu, Mainzu, Düsseldorfu, Heidelbergu, Leidenu, Nijmegenu, Helsinkiju, Macerati, Napulju, Paviji, Moskvi, Oxfordu, Parizu, Limogesu, Ljubljani, Sarajevu, Tuzli, Mostaru, Cetinju, Osijeku, Dubrovniku, Zadru i Rijeci.

Član je Kluba hrvatskih humboldtovaca, Kluba hrvatskih fulbrightovaca, organizacije "The Philological Society" (London) i međunarodnoga udruženja indoeuropeista "Indogermanische Gesellschaft". Urednik je za filologiju i lingvistiku u Hrvatskoj enciklopediji Leksikografskoga zavoda »Miroslav Krleža«. Voditelj je znanstvenoga projekta »Hrvatski jezik u poredbenoj perspektivi«. Od 2004. do 2009. sudjelovao je na projektu izrade indoeuropskoga etimološkog rječnika Sveučilišta u Leidenu.

Dobitnik je nagrade HAZU (2002) za trajan doprinos znanosti na području filologije. Od 2020. predsjednik je Odbora za normu hrvatskoga standardnog jezika HAZU, a od 2021. zamjenik tajnika Razreda za filološke znanosti HAZU. U svibnju 2022. izabran je za člana Europske akademije znanosti (Academia Europaea). Sudjelovao je u organizaciji četiri domaća i sedam međunarodnih znanstvenih skupova.

Objavio je sljedeće knjige: Harfa sa sjevera. Iz irske književnosti, Izdanja Antibarbarus, Zagreb 1995., A Theory of Textual Reconstruction in Indo-European Linguistics, Peter Lang Verlag, Frankfurt a/M & New York 1996., Kratka poredbenopovijesna gramatika latinskoga jezika, Matica hrvatska, Zagreb 1997., Kultura i književnost Hetita, Matica hrvatska, Zagreb 2000., Uvod u poredbenu lingvistiku, Matica hrvatska, Zagreb 2001., Kamen kraljeva. Srednjovjekovne irske sage, Ex libris, Zagreb 2004., Gender in Indo-European, Universitätsverlag Winter, Heidelberg 2004. i Jezična raznolikost svijeta, Algoritam, Zagreb 2005., Poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga jezika, Matica hrvatska, Zagreb 2008., Etymological Dictionary of Proto-Celtic, Brill, Leiden 2009., Narti. Mitovi i legende s Kavkaza, Matica hrvatska, Zagreb 2010., Slavic Nominal Word-Formation (Universitätsverlag Winter, Heidelberg 2014., Lingvistička povijest Europe, Matica hrvatska, Zagreb 2016., An Areal Typology of Agreement Systems, Cambridge 2018.

Glavni je urednik i prvi autor Etimološkoga rječnika hrvatskoga jezika (I. svezak, A-NJ, Zagreb 2016; II. svezak, O-Ž, Zagreb 2021). Suurednik je pet međunarodnih znanstvenih zbornika i (s Ljiljanom Jojić) glavni urednik Hrvatskoga enciklopedijskog rječnika (Zagreb 2001). Objavio je i više od 170 znanstvenih radova u Hrvatskoj i u inozemstvu, te prijevode s latinskoga, grčkoga, hetitskoga, staroirskoga, novoirskoga, litavskoga, velškoga, ruskoga, kabardinskog, njemačkog, francuskog, talijanskog i engleskog jezika.