Narti

Prvi prijevod neke zbirke kavkaskih epsko-mitoloških priča na hrvatski jezik uvodi nas u svijet Narta, pleme junaka koje je živjelo u davna vremena. Za njih znaju po čitavu Kavkazu, no legende o Nartima, prenošene usmenom tradicijom od pradavnih vremena, najrasprostranjenije su među Čerkezima (zajednički naziv za Adigejce i Kabardince) kao autohtonim stanovnicima Kavkaza i Osetima, iranskim narodom, potomcima drevnih Skita i Alana.

Legende o Nartima sadrže neobičnu mješavinu proze i poezije u čijoj se tematici, jeziku i mitologiji miješaju mnogi iranski, zapadnokavkaski i mongolski elementi, a uočene su i brojne podudarnosti s tematikom i mitologijom starogrčkih epova što se tumači kao posljedica živih trgovačkih veza između Grka i kakvkavskih naroda u davnini.

Svijet muževnih, snažnih, odvažnih, hrabrih i poštenih muškaraca, svijet strastvenih i lijepih žena, svijet poganskih bogova, divova i čudesnih bića, svijet junačkih i bespoštednih bitaka – to je ukratko svijet Narta.

Priče o njima zabilježili su i objavili ruski folkloristi tek sredinom 20. stoljeća pa se u stručnoj literaturi tematika o Nartima često prihvaća i kao posljednja živa europska mitologija.

Budući da i u europskim okvirima prijevodi spomenutih legendi predstavljaju istinsku filološku rijetkost i kulturološki fenomen, ne treba posebice isticati značaj hrvatskoga prijevoda Ranka Matasovića, jezikoslovca koji mukotrpnim proučavanjem i opisom kabardinskoga jezika te prenošenjem njegove književne tradicije u druge jezike, nastoji taj izumirući jezik spasiti od zaborava.