Lingvistička povijest Europe

Iz recenzije

»Prema mojem poznavanju predmeta, akademik Matasović nije imao izravnoga uzora za svoju knjigu. Ona je plod ponajprije njegovih osobnih istraživanja i razmišljanja koja se oslanjaju na vrlo široka lingvistička i kulturno povijesna autorova znanja te na sustavno praćenje relevantne znanstvene i  stručne literature. Takvo djelo bilo bi prvorazredan događaj i kada bi se pojavilo na nekome od velikih jezika; a za nas ima dvostruku vrijednost.
     Prvo, ono nas upoznaje s mnogobrojnim čimbenicima koji (osim internih jezičnih težnji i zakonitosti) modeliraju jezični razvitak na danome prostoru. Drugo, ono nas upozorava da je za očuvanje jezika u suvremenom svijetu i u svijetu bliske budućnosti važno sustavno voditi računa o jezičnoj politici kako bi se mogli predvidjeti i preduhitriti svi razorni efekti kojima su jezici (osobito oni mali) već sad izloženi i kojima će izloženi biti sve više« (August Kovačec, izvod iz recenzije).

♦   ♦   ♦   ♦   ♦

»Ovoj bi se knjizi moglo predbaciti da nema pravog fokusa, jer podjednako pokušava govoriti i o pojedinim jezicima, i o odnosu ljudi prema vlastitom i tuđim jezicima, i o promišljanju o jeziku tijekom europske povijesti. To je djelomično točno, a donekle je posljedicom naravi povijesnih podataka koji nisu podjednako dostupni i zanimljivi u svim proučavanim razdobljima. Dok tijekom europske pretpovijesti jedino smisleno pitanje koje možemo postaviti jest koji su se i kakvi jezici govorili na našem kontinentu, u doba velikih migracija u ranom srednjem vijeku najuzbudljivijim postaje pitanje koji su procesi odredili buduću jezičnu kartu Europe i što je uvjetovalo »uspjeh« pojedinih jezika, a nestanak drugih. Pitanja o utjecaju suvremenih tehnologija na jezik mogu se postaviti tek kada su te tehnologije, počevši s tiskarstvom u 15. stoljeću, postale dostupne, a o jezičnim politikama i ideologijama pojedinih država možemo više reći tek od najnovijeg doba, kada utjecaj državnoga aparata na sferu privatnosti pojedinca postaje obuhvatniji nego ikada prije. Jasno je, dakle, da se ova knjiga bavi različitim pitanjima, od kojih ne će svako biti podjednako zanimljivo svakom čitatelju. Stoga ju je najbolje čitati kao subjektivni pogled jednog lingvista na jezičnu povijest Europe i ono što njezin autor u toj povijesti smatra lingvistički zanimljivim i relevantnim« (Ranko Matasović, iz Uvoda).