Preminuo akademik Ante Stamać, ugledni član Matice hrvatske

Matica hrvatska javlja svojim članovima i prijateljima da je u srijedu, 30. studenog 2016., preminuo naš ugledni član, akademik Ante Stamać. Matici hrvatskoj nesebično je poklonio velik dio svoje darovitosti i svoje goleme radne energije, kao autor vrijednih i zapaženih knjiga, kao urednik važnih edicija, kao visoki dužnosnik u našoj ustanovi. Matica hrvatska izražava sućut njegovoj obitelji, kao i svima koji su ga poštovali i voljeli. Čuvat ćemo usrdno i s poštovanjem uspomenu na njega.

Pogreb akademika Ante Stamaća održat će se u ponedjeljak, 5. prosinca u 10 sati na zagrebačkom groblju Mirogoj.

Pjesnik, teoretik književnosti, esejist i prevoditelj Ante Stamać ( Molat, 9. X. 1939 – Zagreb, 30. XI. 2016) diplomirao je 1963. na Filozofskome fakultetu u Zagrebu komparativnu književnost i engleski jezik. Magistrirao je 1970. te doktorirao 1978. Između 1963. i 1969. studirao je muzikologiju i povijest umjetnosti u Ljubljani te filozofiju i germanistiku u Beču.

Nakon diplomiranja bio je zaposlen kao violinist u Operi Hrvatskoga narodnog kazališta, potom kao glazbeni urednik Muzičkog salona Studentskog centra, kojemu je i utemeljitelj.

Godine 1971. izabran je za znanstvenog asistenta na Katedri za teoriju književnosti na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta. Od 1978. je docent, pa izvanredni profesor i voditelj iste Katedre, naslijedivši Juru Kaštelana. Za redovnoga sveučilišnog profesora izabran je 1989. Kao znanstveni savjetnik i profesor u trajnom zvanju umirovljen je 2004.

Godinâ 1989. i 1990. bio je gostujući profesor na Sveučilištu u Oldenburgu. Održao je niz predavanja na sveučilištima njemačkoga govornog područja, a kao sveučilišni i književni predavač gostovao je u brojnim drugim zemljama, uključno i SAD.

Uređivao je časopise Razlog, Telegram, Most, Umjetnost riječi, Croatica i Republika. Bio je predsjednikom Društva hrvatskih književnika (1995–1999) te Hrvatskoga filološkog društva (1981–1984. i 1991–1992).

Od 2002. redoviti je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti gdje je obnašao dužnost  tajnika njezina Razreda za književnost (2011–2014).

Rad u Matici hrvatskoj

Kao redoviti član Matice hrvatske sudjelovao je više desetljeća u njezinu radu kao autor, urednik, priređivač i prevoditelj, a također i u radu njezinih upravnih tijela (potpredsjednik od 2010. do 2014., književni tajnik od 2006. do 2010., član Glavnog odbora od 1990. do 1992. i od 2006. do smrti 2016). U Matici hrvatskoj i njezinu Nakladnom zavodu objavio je sljedeće autorske knjige:
     Ujević  (1971), Ogledi  (1980), Ranjivi opis sustava (1996), Obnovljeni Ujević (2005), Moje motrište (2006., zbirka kolumni što ih je autor objavljivao u Matičinu Vijencu prateći važna nova književna djela i izdanja iz područja humanističkih znanosti), Tema Kaštelan (2009), Književnoteorijski fragmenti (2012).

Akademik Stamać priredio je desetak knjiga za najvažnije Matičine edicije. U edicij Pet stoljeća hrvatske književnosti priredio je knjige Pjesništvo, ogledi  Šime Vučetića (1976), Izabrana djela  Jure Kaštelana (1983) te Izabrana djela  Tomislava Ladana (1991).
     U edicij Stoljeća hrvatske književnosti kojoj je bio urednikom i voditeljem (od 2010) priredio je knjige Tina Ujevića Izbor pjesama I. (2005), Izbor pjesama II. (2006), Izabrani prozni sastavci (2006), Izabrana djela Ive Kozarčanina (2008) i Pjesme Slavka Mihalića (2010).
     Za popularnu ediciju džepnih izdanja Parnas. Niz Književnost priredio je izabrane pjesme Jamesa Joycea (1998), Antuna Branka Šimića (2008), Jure Kaštelana (2008) i Šime Vučetića (2013).
    Za Arion ‒ integralnu biblioteku poezije priredio je Arhajski torzo  Rainera Marie Rilkea (1979)

Za Maticu hrvatsku prevodio je s njemačkog i engleskog jezika: Homo ludens Johana Huizinge (1970), Novalisove Himne noći / Fragmente (1998),  Pjesme Jamesa Joycea (1998) te Opću psihopatologiju Karla Jaspersa (2015).

Bogato predavačko iskustvo stečeno na domaćim i inozemnim sveučilištima, prenio je akademik Stamać i Matičinim članovima nizom predavanja što ih je održao u Matici o semiotici, pjesništvu, vezama između poezije i znanosti, o povijesnom razvoju i suvremenim problemima znanosti o književnosti, o stvaralaštvu Jure Kaštelana i Antuna Gustava Matoša, o glazbi Wolfganga Amadeusa Mozarta...

Izabrana bibliografija

Kod ostalih hrvatskih nakladnika objavio je sljedeće knjige:

Znanost o književnosti:  Slikovno i pojmovno pjesništvo (1977), Teorija metafore (1978., 2. izd. 1983), Kritika ili teorija? (1983), Suvremeno hrvatsko pjesništvo (urednik zbornika, 1988), Passim (1989), Uvod u književnost (zajedno sa Z. Škrebom, 1983., 2. izd. 1986., 3. izd. 1998),  Pjesnici druge moderne (1996), Tema Mihalić (1996), Rasprave i eseji o hrvatskoj književnosti (1997), Pogled unatrag (1999), Tema Kaštelan (2003., 2. izd. 2009), Zapravo, Šoljan (2004., 2. izd. 2013)), Germanica & anglica (2007), Tragovi, otisci i lica 2009, Predgovori - pogovori  (2013).

Pjesništvo: Rasap (1962), Sa svijetom jedno (1965), Smjer (1968), Doba prisjećanja (1968), Dešifriranje Vage (1972), Odronske poredbe (1982), Žalostinke (1991), Crne rupe, mračni soneti (1995), Izabrane pjesme (1997), Zvonki moteti (2004), Molat (s T. M. Bilosnićem, 2006), Vrijeme, vrijeme (2007), Your and My Signs (2008), Sabrane pjesme (2010).

Esejistika: Ogledi (1980), Književni život (1993), Na prijelazu (1996), Vrijednosti, pogledi i ogledi (1998).

Skupne knjige: Nova evropska kritika, I-III. (s V. Zuppom, 1968., 1969., 1972), U ovom strašnom času (s Ivom Sanaderom, 1993., 2. izd. 1995), Lirika Velikog petka (1998), Antologija hrvatskoga pjesništva, od davnina pa do naših dana (2007).

Prijevodi književnih djela: Rainer Maria Rilke, Gottfried Benn, Günter Grass (sve zajedno s Trudom Stamać), Bertolt Brecht (15 drama), Hugo von Hofmannsthal (Svatković), James Joyce (Prognanici, Komorna glazba), John Webster (Vojvotkinja Malfeška), Beaumont & Fletcher (Vitez gorućeg tučka), Johann Wolfgang von Goethe (Faust, I. i II. dio), Dora Pejačević (prepjev pjesama na njemački jezik).

Prijevodi književno-znanstvenih, kulturoloških i filozofskih djela: Hugo Friedrich, Struktura moderne lirike (1969., 2. izd. 1989), Louis Hjelmslev, Prolegomena teoriji jezika (1980); Friedrich Nietzsche, Volja za moć (1989., 2. izd. 2006), Emil Staiger Temeljni pojmovi poetike (1990), Roman Jakobson / Morris Halle, Temelji jezika (1988), Gustav René Hocke, Manirizam u književnosti (1984), Winfried Nöth, Priručnik semiotike (2005), Mildred Clary, Mozart (2006), Hans Küng, Povijest Katoličke crkve (2007), Wilhelm von Humboldt, O raznolikosti gradbe ljudskih jezika i o njezinu utjecaju na razvoj ljudskoga roda (2010).