Izabrana djela III.

Treća knjiga Šegedinovih izabranih djela u ediciji Stoljeća hrvatske književnosti obuhvaća putopisne tekstove o autorovu boravku na američkom, talijanskom, belgijskom i francuskom tlu, kritičko-teorijske tekstove o kritici, pojedinim književnim djelima i književnicima, te izabrane dijelove Šegedinova egzistencijalističkoga romana Crni smiješak, objavljenog 1969. u nakladi Matice hrvatske.

Knjiga na uzoran nacin izlaže standardnu oznacnicu Šegedinova opusa, a ona glasi, da u svom  proznom slogu sjedinjuje izmišljajnu i zbiljsku stranu:  fiction i faction, kako glasi znamenita književnoteorijska doskocica. Realisticki opisani prostori Amerike i Sjeverne Francuske u Šegedinovoj se umjetnosti rijeci doimaju kao izmaštani svjetovi, a izmišljeni pripovjedni dogaaji kao najrealnija zbilja. Posebice obje strane sjedinjuje znameniti roman (ciklus ulancanih epistolarnih
pripovijesti) Crni smiješak.

O Šegedinovu djelu i njegovoj ulozi u hrvatskoj književnosti općenito, priređivač knjige, književni povjesničar i teoretičar Cvjetko Milanja napisao je sljedeće: »Šegedin je inaugurator određenoga proznog modela u poratnoj hrvatskoj književnosti, modela egzistencijalističke, intelektualističke, esejističke i psihoanalitičke proze, koja će poslije biti čak nasljedovana (Jozo Laušić), te pripada samom vrhu hrvatske i europske književnosti. Protiveći se normativnoj socrealističkoj estetici i njezinom simplificiranom, vulgarnom mimetizmu, inaugurirajući time estetičku i književno-kritičku metodu, on je stvarao poseban tip proze u nimalo povoljnim političkim, kulturnim i književno-estetskim prilikama. Na taj se način eksplicitnom i imanentnom poetikom suprotstavljao vladajućem monističkom umu, dekonstruirajući ga istodobno. Jednako je reagirao kao predstavnik angažirana intelektualca malog naroda kome je prijetilo povijesno utrnuće, bivajući ujedno savjest i svijest svojega vremena, pa mu uz vrijednost treba priznati smjelost i hrabrost«.