Slobodan Prosperov Novak

Povjesničar hrvatske književnosti, komparativist i teatrolog Slobodan Prosperov Novak rođen je 11. travnja 1951. u Beogradu. Gimnaziju je završio u Dubrovniku, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu godine 1973. diplomirao je komparativnu književnost i engleski jezik. Na istom je Fakultetu 1976. magistrirao te 1978. doktorirao.

Radio je kao novinar »Vjesnika u srijedu« od 1973-1974, zatim kao asistent Instituta za književnost i teatrologiju HAZU od 1974. do 1977., a od 1977. do 1997. asistent je, docent te redoviti profesor na Katedri za stariju hrvatsku književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

U razdoblju od 1981. do 1984. predavao je i na Institutu za slavensku filologiju Sveučilišta u Rimu, a od 1990. do 1992. i pomoćnik je ministra prosvjete, kulture i športa Republike Hrvatske.

Godine 1998. osnovao je Mediteranski institut »Grga Novak« na Hvaru, kojem je do danas ravnatelj. Od 2001. kao gostujući profesor predaje južnoslavensku filologiju na Odsjeku za slavistiku Sveučilišta Yale u New Havenu (SAD). Od 2004. redoviti je profesor hrvatske književnosti na Filozofskome fakultetu u Splitu, a od 2010. redoviti je profesor hrvatske i svjetske književnosti na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu.

Kao gostujući profesor držao je predavanja i na sveučilištima u Rimu, Budimpešti, Grazu, Beču, Londonu i Pragu. Sudjelovao je i na mnogim znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu (Palma de Mallorca, Pariz, Beč, Barcelona, Frankfurt, Santiago de Compostela, Minhen, Prag, Perth, Meksiko, Varšava, Berlin i dr.).

U razdoblju od 1990. do 2000. predsjednik je Hrvatskoga centra PEN-a i sa suradnicima 1993. u Dubrovniku organizira 59. svjetski kongres PEN-a, a 1997. u Splitu 2. međunarodnu mediteransku konferenciju.

Od 1990. do 1992. predsjednik je Vijeća Dubrovačkih ljetnih igara, a 2000. i njihov ravnatelj.

Bio je pokretačem i prvim glavnim urednikom »Vijenca« (1993-1995), zatim časopisa »Lettre internationale« (1991-1999) te »Cicera« (1998-1999). Uređivao je i časopis Društva hrvatskih književnika »Mostl/The Bridge« te istoimenu biblioteku od 1989. do 1993.

Autor je niza sveučilišnih i školskih književnih hrestomatija, kao što je i priredio brojna izdanja djela hrvatskih pisaca, a ostvario je i niz multimedijaInih projekata, od kojih su najvažnije kazališne predstave »Ecce Homo« i »Kako brat ja prodaše Jozefa« na Dubrovačkim ljetnim igrama 1985. i 1990. te velika izložba »Gundulićev san« 1989. u Muzejskom prostoru u Zagrebu. Urednik je Leksikona Marina Držića objavljenog 2009. u nakladi Leksikografskoga zavoda »Miroslav Krleža«.

Autor je i nekoliko scenarija za dokumentarne filmove.

Objavio je sljedeće naslove: Nešto o vezi Mavra Vetranovića i Hanibala Lucića, separat, Zagreb 1974., Dubrovački eseji i zapisi, Centar za društvene djelatnosti omladine, Dubrovnik 1975., Teatar u Dubrovniku prije Marina Držića, Čakavski sabor, Split 1977., Komparatističke zagonetke, Izdavački centar »Revija«, Osijek 1979., Vučistrah i dubrovačka tragikomedija, Književni krug, Split 1979., Zašto se Euridika osvrnula, Znanje, Zagreb 1981., Hrvatska drama do narodnog preporoda, Logos, Split 1984., Planeta Držić, Centar za kulturnu djelamost, Zagreb 1984., i Dom Marina Držića, Dubrovnik 1996., Dubrovnik iznova (hrv. i engl.), Sveučilišna naklada Liber, Zagreb 1987., i 1989., Dva tisućijeća pisane riječi u Hrvatskoj  (suautor Radoslav Katičić, objavljeno i na engleskom i njemačkom jeziku), Sveučilišna naklada Liber, Zagreb 1987., 1989., 1991. i 1993., Kad su đavli voljeli hrvatski, SNL, Zagreb 1988., Hrvatski pluskvamperfekt, Mladost, Zagreb 1991., Dubrovnik, »Most/The Bridge«, Zagreb 1991., Hrvatska književnost do narodnog preporoda, s Mihovilom Kombolom, Školska knjiga, Zagreb 1992., 1993. i 1995., Figure straha, Durieux, Zagreb 1994., Dubrovnik, fotomonografija, s Ivom Pervanom (hrv., engl., njem. i taI.), Croil, Split 1995., Povijest hrvatske književnosti, I-III, Antibarbarus, Zagreb 1996., 1997. i 1999., i Marjan tisak, Split 2004., Kratka povijest avanturizma, Matica hrvatska, Zagreb 2000., Dubrovnik ponovljen, na hrv. i engl. jeziku, LMN, Zagreb 2001., Zlatno doba: Marulić - Držić - Gundulić, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb 2002., Povijest hrvatske književnosti: od Baščanske ploče do danas, Golden marketing, Zagreb 2003. i novinsko izdanje Povijest hrvatske književnosti, I-IV; Marjan tisak i Slobodna Dalmacija, Split 2004., Ugovor s tijelom: antologija hrvatske književnosti ranog moderniteta, SysPrint, Zagreb 2004., Volite li Dubrovnik? (hrv., franc. i engl.), V. B. Z., Zagreb 2005., Hvar. Mjesto-ljudi-sudbine, MH, Zagreb 2006., 101 Dalmatinac, V.B.Z., Zagreb 2007., Vježbanje renesanse. Predavanja iz književnosti na sveučilištu Yale, Algoritam, Zagreb 2008., Slaveni u renesansi, MH, Zagreb 2009., Pričaj mi o Europi, Naklada Ljevak, Zagreb 2009., Zločesti tekstovi, Profil, Zagreb 2011., 101 Dalmatinka, Studio Polis, Split 2010., Boka kotorska od kampanila do kampanila, 2012., Hvar, Algoritam, Zagreb 2012., Knjiga o teatru, AGM, Zagreb 2014., Književnost ranog novovjekovlja u Boki kotorskoj (suautorica V. Franić-Tomić, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb 2015., Abrahamova žrtva: Abraham i Izak u hrvatskoj književnosti i njihove europske inačice, MH, Zagreb 2015.

Za Maticu hrvatsku priredio je izdanja Josipa Torbarine, Marina Držića, Dinka Ranjine, Sabe Bobaljevića, Jurja Barakovića, Petra Kanavelića, starih bokeljskih pisaca i tragedija XVI. stoljeća.

Za svoj je rad dobio niz priznanja, među ostalim nagradu »Marko Fotez« Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za istraživanje povijesti europskog teatra 1980., zatim Nagradu Grada Dubrovnika za knjigu Dubrovnik iznova 1987., Strossmayerovu nagradu za umjetnost i znanost za knjige tiskane prilikom 59. Svjetskog kongresa PEN-a 1994. te Nagradu Grada Zagreba za knjigu Povijest hrvatske književnosti 2000. godine.

_VI/15