Antimodernisti

Knjiga Antimodernisti francuskoga povjesničara književnosti Antoinea Compagnona sustavan je i cjelovit prikaz antimoderne tradicije u francuskoj kulturi u posljednja dva stoljeća. Tko su antimodernisti? To nisu konzervativni i reakcionarni pisci, upozorava Compagnon, nego moderni pisci, poput Baudelairea, Valeryja ili Prousta, pisci koje danas smatramo klasicima moderne književnosti, ali koji su prema moderni osjećali izrazitu odbojnost.

Duga tradicija antimodernizma u Francuskoj nasljeđe je Francuske revolucije i započinje s kontroverznim misliocem Josepheom de Maistreom, a završava, pomalo neočekivano, s Rolandom Barthesom. Antimodernistička tradicija jednako je, dakle, stara kao i modernitet, a uvjerljiva je Compagnonova teza da moderno i ne postoji bez antimodernoga, ali da su antimoderni više slobodni od modernih jer su nezadovoljni modernom i jer se ne mogu pomiriti sa zahtijevanim gubitkom prošlosti.

♦   ♦   ♦   ♦   ♦

U prvom dijelu knjige autor analizira šest temeljnih figura antimodernizma: kontrarevoluciju, protuprosvjetiteljstvo, pesimizam, istočni grijeh, uzvišeno i grdnju, otkrivajući ih prije svega kod De Maistrea, Chateaubrianda i Baudelairea. U drugom dijelu pozornost usmjerava na pojedine uglavnom zanemarene velike antimoderniste 19. i 20. stoljeća, kao što su Lacordaire, Léon Bloy, Charles Péguy, Albert Thibaudet, Julien Benda, Julien Gracq i Roland Barthes jer se antimoderna nit može pratiti sve do danas.

Pri tom, upozorava Compagnon, povijesne antimoderniste ne treba brkati s danas raširenim pripadnicima raznih antimodernih pokreta jer bi u svijetu 21. stoljeća, ugroženom raznim fundamentalizmima, biti doista antimoderan, odnosno vremenu neprilagođen, značilo paradoksalno, pružiti otpor antimodernoj doksi koja se sve više pretvara u ideologiju i braniti vrijednosti prosvjetiteljstva, koje se često uzimaju olako.