Antoine Compagnon

Povjesničar književnosti, pisac i književni kritičar (Bruxelles, 1950). Radi kao profesor francuske književnosti na Collège de France u Parizu (od 2006) te kao profesor francuske i komparativne književnosti na Sveučilištu Columbia u New Yorku.

Studirao je na École polytechnique (1970) te École nationale des Ponts et Chaussées (1975). Godine 1985. stekao je doktorat na Sveučilištu Paris Diderot.

Predavao je na École polytechnique kao i u Francuskom institutu Royaume-Uni u Londonu te na Sveučilištu u Rouenu. Bio je gostujući profesor na Sveučilištu u Pennsylvaniji u Philadelphiji te na Sveučilištu u Oxfordu. Neko vrijeme proveo je kao profesor na Sveučilištu u Maineu u Francuskoj te na Sorboni.

Član je Američke akademije znanosti i umjetnosti, Europske akademije (Academia Europaea) te dopisni član Britanske akademije. Dobitnik je brojnih priznanja iz područja povijesti književnosti od kojih se posebno ističe nagrada Claude Lévi-Strauss koju mu je 2011. uručila Akademija društvenih i političkih znanosti (Académie des sciences morales et politiques).

Tri su središnja područja njegova znanstvena interesa: renesansa, književnost devetnaestog i ranog dvadesetog stoljeća te teorija književnosti i povijest književnih teorija. Objavio je više od dvadeset znanstvenih knjiga među kojima se ističu: La Seconde main (1979), La Troisième République des Lettres, 1983; Le Démon de la Théorie, 1998. (hrv. izdanje Demon teorije, prev. Morana Čale, AGM, Zagreb, 2007); Les Cinq paradoxes de la modernité, 1990; Les Antimodernes: de Joseph de Maistre à Roland Barthes, 2005; La Littérature, pour quoi faire?, 2007; Un été avec Montaigne, 2013. (hrv. izdanje Jedno ljeto s Montaigneom, prev. Rade Kalanj, TIM press, Zagreb 2014); Un été avec Baudelaire, 2015. (hrv. izdanje Jedno ljeto s Baudelaireom, prev. Vanda Kušpilić, TIM press, Zagreb 2016).