Slike iz pamćenja

»Pivčević u svojim dubokim introspekcijama potanko analizira ne samo svoje postupke, posljedice pojedinih situacija, već i sve ono mnoštvo vlastitih asocijacija, motiva i želja. U svojim prisjećanjima on donosi niz različitih likova iz svih društvenih redova i staleža, njihove međusobne odnose, intrige, sklonosti, njihove ukuse i poglede, u širokoj satiričnoj panorami, svojevrsnom presjeku društvene, političke i nacionalne povijesti trideset izuzetno burnih godina sredine 20. stoljeća.

Pivčevićeva knjiga uz svoja nedvojbena esejistička određenja memoarske proze napisane literarnim nervom, koji pisca nedvojbeno potvrđuje kao vrsna književnika, sadrži dakle i važnu dokumentiranu odrednicu, vjerno svjedočanstvo u kontekstu nacionalne povijesti, jednu individualnu „sliku iz kolektivnog pamćenja“ koja postaje trajno živa time što je napisana i objavljena. Slike iz pamćenja napisane su da se ne zaborave. Iskustvo autora, iskustvo je i njegova naroda, ono je svakako i iskustvo svijeta. U njegovim „slikama iz pamćenja“ lako je pronaći duh naroda i sliku vremena, vremena uz koje vezujemo i mnoga loša iskustva. Uostalom, narod koji nema svojih slika iz pamćenja, koji dakle ne pamti povijest, osuđen je na njezino ponavljanje, a ne na bolju i sretniju budućnost« (Tihomil Maštrović).

♦   ♦   ♦   ♦   ♦ 

»Cilj je autora bio pružiti sliku jednog tegobnog vremena u našoj novijoj povijesti kroz prizmu individualne sudbine njezina autora. Dokumenti objavljeni u njoj govore sami za sebe« (Stipe Kutleša).