Ernest Fišer

»Pjesnik, književni i likovni kritičar i publicist Ernest Fišer rođen je 2. svibnja 1943. godine u Zagrebu. Djetinjstvo je proveo i osnovnu školu polazio u Maloj Subotici i Čakovcu, a gimnaziju završio u Varaždinu. Na Pedagoškoj akademiji u Čakovcu završio je 1963. studij likovnih umjetnosti i stekao zvanje nastavnika tog predmeta. Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu diplomirao je jugoslavenske književnosti i jezike (danas studij kroatistike) te studij filozofije, a na poslijediplomskom doktorskom studiju Pedagoškog fakulteta u Osijeku (danas Filozofski fakultet) potvrdio je magisterij znanosti, te mu je kao doktorandu odobrena tema doktorske disertačije „Književno djelo Zvonka Milkovića“.

Kao likovni pedagog radio je u osnovnoj školi u Domašincu (1963-65), a potom je bio profesionalni novinar u čakovečkom tjedniku Međimurje (1966–1971) i prvi urednik Radio-stanice Čakovec (1969-71). Djelovao je zatim kao urednik svih izdanja Kulturno-prosvjetnog društva „Zrinski“ u Čakovcu (1971-72), a u razdoblju 1972-79. bio je urednik u Izdavačkom odjelu čakovečkog Tiskarsko-izdavačkog zavoda „Zrinski“. U tom poslu priredio je za tisak i svojim predgovorima popratio oko stotinjak knjiga suvremenih hrvatskih pisaca.

U Varaždinu djeluje od 1979. godine, prvo kao arhivski djelatnik u Povijesnom arhivu (1979-82), potom kao profesionalni urednik književnog časopisa Gesta (1982-87) i direktor Narodnoga kazališta „August Cesarec“ (1985-87). Dužnost ravnatelja Gradske knjižnice i čitaonice „Metel Ožegović“ u Varaždinu obnašao je od 1987. do 1991, a od tada pa do svog umirovljenja 2011. godine bio je direktor i glavni urednik najtiražnijega hrvatskog pokrajinskog tjednika Varaždinske vijesti, u kojem se kontinuirano javljao kolumnama, intervjuima, reportažama i drugim novinskim prilozima.

Kao varaždinski gimnazijalac prvom se pjesmom javio 1959. godine u zagrebačkom srednjoškolskom časopisu Polet. Od tada pjesme, književne i likovne kritike, studije i eseje kao i novinske polemike i članke objavljuje u Studentskom listu, Vjesniku, Telegramu, Oku, Hrvatskom tjedniku i Hrvatskom slovu, te u časopisima Kolo, Republika, Život, Bagdala, Kaj, Forum, Gesta, Artikulacije i dr. Bio je jedan od pokretača Međimurskoga kalendara (1969) i Kajkavskoga kalendara (1970-72). Potonji je periodik zbog objave domoljubne pjesme Željka Sabola (Kad izgovorim tvoje ime - Hrvatska) bio 1972. bio i sudski zabranjen, a Fišer kao urednik izbačen iz Društva novinara Hrvatske, s višegodišnjim političkim posljedicama kao hrvatski proljećar ‘71. Kao glavni urednik Fišer je uređivao časopis Kaj (1990-93), a od 2009. godine glavni je urednik Matičinog časopisa za književnost, umjetnost i kulturu Kolo.

Ernest Fišer član je Društva hrvatskih književnika od 1969. godine, a bio je i njegov potpredsjednik u mandatu od 1985. do 1987. Dugogodišnji je član Matice hrvatske, jedan od obnovitelja rada njenih ogranaka u Čakovcu (1989) i Varaždinu (1990), a od 1994. je i predsjednik varaždinskog Ogranka Matice hrvatske. Član je Hrvatskoga novinarskog društva od 1970. godine, gdje je u više mandata bio član Središnjeg odbora i predsjednik Županijskog vijeća HND-a Varaždin. Od 1998. redovni je član Družbe „Braća hrvatskog zmaja“, a od osnutka (1994) član Varaždinskoga književnog društva i Ogranka DHK Čakovec-Varaždin.

Za svoj pjesnički rad Fišer je dobio više nagrada. Na 24. svehrvatskoj pjesničko-jezičnoj smotri Croatia rediviva: ča-kaj-što (u Selcima, na Braču) nagrađen je Maslinovim vijencem za 2014. godinu, a svojom kajkavskom zbirkom Macbeth na fajruntu osvojio je 2014. još tri književne nagrade: Fran Galović (u Koprivnici), Katarina Patačić (u Varaždinu) i Dragutin Tadijanović (iz istoimene Zaklade HAZU). Pjesničkom zbirkom Doba nevremena osvojio je 1. nagradu za poeziju Hrvatskog slova (2015) te 2. nagradu na književnom natječaju „Fra Martin Nedić“ Zaklade „Terra Tolis“ u Tolisi, BiH (2016), a najnovijom zbirkom pjesama Preludij za anginu pectoris osvojio je prestižnu hrvatsku pjesničku nagradu „Tin Ujević“ (2017), koju dodjeljuje Društvo hrvatskih književnika.

Dobitnik je i dviju profesionalnih nagrada u novinarstvu – Zlatnog pera i Zlatne kartice (1995), kao i medalje Milan Grlović (2003) za iznimne zasluge za Hrvatsko novinarsko društvo, te nagrađen plaketom Ivan Lukačić (1995) za stručni publicistički rad (za monografiju Varaždinske barokne večeri). Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1996), a za svoj značajan književni, kulturološki i novinarsko-publicistički rad nagrađen je 2003. Nagradom grada Varaždina za životno djelo, uz 60. obljetnicu života« (Davor Šalat, Biografski portret autora, u: Trošenje nade, str. 399-401).