Tragom tradicije

Iznimno značajna i vrijedna knjiga.
Krešimir Nemec

Treba samo zagledati u kazalo imena knjige, dvadeset gusto tipkanih stranica, i shvatit ćemo zbog čega su Vaupotićevi komparativni zahvati — radilo se o hrvatskim ili europskim literarnim pojavama — toliko obuhvatni. Znat ćemo da misao kojom je Vaupotić zaključio svoj prilog o Nehajevu donekle otkriva razlog vlastitom pisanju. Milutin Cihlar Nehajev je 1901, u Zagrebu, uz obilježavanje četiristote obljetnice nastanka Marulićeve Judite uzviknuo: »U nepriznavanju smo veliki!« Sav je Vaupotićev rad nastojanje da se tome suprotstavi.
Ivo Frangeš


Miroslav Vaupotić (Petrovaradin, 1925–Zagreb, 1981), književni povjesničar i kritičar, esejist, feljtonist, urednik, pjesnik i sveučilišni profesor, objavio je za života preko tisuću studija, rasprava, eseja i feljtona, ali samo dvije knjige. Posthumno su mu objavljene još tri knjige, među kojima se ističu Izabrana djela u ediciji Pet stoljeća hrvatske književnosti.

U ozbiljnome znanstvenom proučavanju povijesti hrvatske književnosti i književne periodike 20. stoljeća, njegove se studije i rasprave ne mogu zaobići. Eklektik u najboljem smislu te riječi, Vaupotić je vrstan poznavatelj i pouzdan tumač tema o kojima piše osebujnim stilom i bez predrasuda o velikim i malim književnicima.

Matičino izdanje u jednome svesku obuhvaća dvije Vaupotićeve knjige studija i rasprava što ih je za tisak priređivao sam autor i koje se podosta razlikuju od prvotiska jer ih je autor spremajući za ponovni tisak umnogome mijenjao i nadopunjavao. Konačan je rezultat ozbiljan i jedan od najstručnijih suvremenih književnopovijesnih prikaza hrvatske književnosti prošloga stoljeća.