Pjesma, priča, poema

Knjiga Slavena Jurića Pjesma, priča, poema obuhvaća jedanaest studija posvećenih modernom hrvatskom pjesništvu, od Janka Polića Kamova, Tina Ujevića, Miroslava Krleže, A. B. Šimića i Ivana Gorana Kovačića do suvremenoga „stvarnosnoga“ pjesništva. Autor pjesničkim tekstovima, zbirkama, žanrovima i poetikama pristupa imanentno, precizno raščlanjujući formalne i stilske aspekte tekstova (stih, stilski registar, kompoziciju, tekstualni subjektivitet), a u nekim radovima opisuje kulturnopovijesni kontekst, iščitavajući vrijednosne predodžbe i ideologeme koji leže u podlozi tekstova. Bilo da raspravlja o avangardnim pjesničkim tekstovima, bilo o kanonskim pjesnicima 20. stoljeća, bilo pak o suvremenim pjesničkim pojavama, Slaven Jurić pokazuje se kao izvanredan znalac koji precizno i promišljeno opisuje i poetska sredstva i idejna ishodišta hrvatskoga pjesničkoga moderniteta, kao i njihovu međusobnu povezanost.

„Redovito polazeći od postojeće kritičke literature, uzimajući u obzir relevantne teorijske uvide o dijalektici transparentnosti i dvosmislenosti pjesničkoga znaka, načinima kreiranja tekstualnoga subjektiviteta i problema reprezentacije, Slaven Jurić u svakom pojedinom slučaju nastoji osvijetliti žanrovske pretpostavke i raščlaniti odnos prema modernosti, pri čemu se posebno usredotočuje na autorefleksivne signale, ambivalencije i proturječja, pokazujući kako i načelno monološki govor uvijek sadrži napuknuća koja lirski iskaz vode prema mnogoglasju i uračunavaju nakupine tuđega govora. Knjiga predstavlja kapitalan doprinos proučavanju problematike hrvatskog pjesničkog moderniteta.“ (Tomislav Brlek)