Slaven Jurić

Slaven Jurić izvanredni je profesor na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Rođen je 3. studenoga 1966. u Zenici (Bosna i Hercegovina), gdje je završio osnovnu i srednju školu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je komparativnu književnost i filozofiju, a na istom fakultetu magistrirao je radnjom Prodor stranih stihova u hrvatsko pjesništvo devetnaestoga stoljeća te doktorirao radnjom Počeci hrvatskoga slobodnog stiha – s teorijom oblika. Na Katedri za teoriju i metodologiju književnosti Odsjeka za komparativnu književnost zaposlen je od 1995. Okvir njegova znanstvenog interesa obuhvaća teoriju i po­vijest stiha, razdoblje od romantizma do modernizma i, osobito, generičke i stilske aspekte hrvatskoga modernističkog pjesništva.

Izlagao je na brojnim domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima i višegodišnji je suradnik Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža.

Objavio je više desetaka znanstvenih i stručnih radova kao i dvije znanstvene monografije: Rastućim skladom: prodor stranih stihova u hrvatsko pjesništvo druge polovice 19. stoljeća (2002) i Počeci slobodnog stiha: eksplicitna poetika – teorija – hrvatski formativni period (2006).

Priredio je nekoliko izbora iz poezije hrvatskih i stranih pjesnika, a s engleskoga jezika preveo je knjige T. S. Eliota Tradicija, vrijednosti i književna kritika (1999) i Renéa Welleka Književna teorija, kritika i povijest (2015).