Libro od mnozijeh razloga

U povodu 500. obljetnice njegova nastanka, Matica hrvatska objavljuje  dvosveščano, faksimilno i kritičko izdanje Libra od mnozijeh razloga, znamenita dubrovačkoga zbornika srednjovjekovnih tekstova pisanih rukom, hrvatskom ćirilicom dubrovačkoga tipa.

Knjiga o mnogim stvarima donosi najstarije prozne tekstove dubrovačke lijepe književnosti koji se uvelike naslanjaju na raznorodna štiva srednjovjekovne tradicije, ali ujedno otvaraju vrata i renesansnim strujanjima. Tekstovi zbornika nastali su na svojevrsnom pragu između srednjovjekovlja i ranonovovjekovlja, što se odražava i u izboru tekstova koji su s jedne strane preuzeti iz starih čakavsko-glagoljskih matica, a s druge strane iz talijanske suvremene književne kulture. Tako su se jedni pored drugih našli nabožni i moralno-didaktični tekstovi, apokrifi i svetačke legende, kalendar za vračanje i sanjarica, raznoliki eshatološki i molitveni oblici, pjesništvo i poučna proza. Prepletanje silnica slavenskoga utjecaja s romanskim, gradnja kulturnih slojeva različite starosti od poetoloških elemenata raznolike provenijencije oblikuju dinamičnu kulturnu simbiozu koja, unatoč heterogenosti, pokazuje zajednička obilježja.

U arhitekturi korpusa tekstova koje okuplja dubrovački zbornik, postoje dakako raznolikosti na tematskoj, žanrovskoj i stilističkoj razini, kao i na liniji stih ‒ proza. No u cjelini gledano, oni ispunjaju temeljnu funkciju i načelo staroga i stoljećima prokušanoga umijeća: poučiti i zabaviti (prodesse et delectare), koje je u srednjovjekovlju posloženo u trijadu poučiti – zabaviti – pokrenuti (docere, delectare et movere). U njoj se nadopunjuju estetsko i pragmatično, te prirodno supostoje užitak i dublje duhovno promišljanje, tako da Libro nije tek zabavno-poučna knjiga vjerskoga karaktera, u kojoj se izmjenjuju beletrističke i molitvene sekvence, nego i poticaj na razmišljanje o čovjekovu mjestu u prirodi koja ga okružuje.

♦  ♦  ♦  ♦  ♦

^{Matičinim izdanjem Libra dokumentira se važnost hrvatske inačice ćiriličkog pisanja realizirane u dubrovačkoj inačici, tako da skladnost i visoka razvijenost ove minuskulne ćiriličke sastavnice hrvatske tropismene kulture dolazi do punog izražaja. Stručnoj i široj kulturnoj javnosti omogućuje se uvid u raznolikost teksta (koji su pisale četiri »ruke«), u standardiziranost grafijskih rješenja i stupanj posebnosti ovoga zapadnog tipa južnoslavenskoga ćiriličkog pisma. Omogućuje se također i usporedba s latiničkom transliteracijom, iz čega proizlazi punina mogućnosti daljnjeg filološkog istraživanja. Izdanjem dubrovačkog rukopisa čiji se izvornik čuva se u Akademijinu arhivu, ovaj visokovrijedni spomenik hrvatske kulture postaje dostupan cjelokupnoj hrvatskoj i slavističkoj javnosti.}

Svezak 1. Preslik izvornika   /   Svezak 2. Latinički prijepis s komentarima