Priredio Nedjeljko Mihanović
Šimićeva književna darovitost nije se očitovala samo u području pjesničkog stvaranja. Objavljivao je i pripovjednu prozu, književne kritike, eseje, polemike, feljtone te rasprave i osvrte o likovnoj umjetnosti. Posebice je u književnoj kritici pokazivao žustre, oštre i brze reakcije analitičara koji u svojim prosudbama iznosi novi senzibilitet estetičkog suda i zapažanja. Pod utjecajem austrijskih i njemačkih ekspresionističkih kritičara Hermanna Bahra, Herwartha Waldena i Augusta Stramma, u njega se razvijao skeptičan stav prema uvjerenjima koja su vladala u recentnoj hrvatskoj književnoj kritici. Postoji unutarnja ili intuicijska kritika i vanjska ili pozitivistička. Šimićeva se obuzetost očitovala u ovoj prvoj. Intuicija je imala snažnu djelotvornost u njegovu mislenom procesu i u genezi vlastitih mjerila u umjetnosti i kritici.
Nedjeljko Mihanović
Biblioteka Stoljeća hrvatske književnosti, knj. br. 117 uredio Ante Stamać, korektorica Ivana Žužul, likovno-grafička oprema Željko Podoreški. - Tekst na hrvatskom jeziku, 4 c/b ilustracije. - Napomenu, Tumač imena i izraza i Rječnik sastavio Nedjeljko Mihanović.
Antologijski hrvatski pjesnik Antun Branko Šimić (Drinovci kod Gruda, 1898 - Zagreb, 1925) objavio je za kratka života tek jednu knjigu pjesama. U časopisima što ih je pokrenuo, objavio je osim stihova i vrlo uspjele kritike i eseje.
Klikni za povratak