Izabrana djela II.

»Što nama, dakle, danas znači Kamov?
Bez dvojbe: jedinstvena je to pojava u hrvatskoj književnosti 20. stoljeća. U doba kad njome neporecivo vlada duh bečke secesije i talijanskog esteticizma (paradigmatski predstavljeni Antunom Gustavom Matošem i Milanom Begovićem, apsolutno dominantni još u Hrvatskoj mladoj lirici 1914.) i Nazorova domoljubna patetika, Kamov silovito razbija sve te okvire, anticipiravši avangardnu stilsku (anti)formaciju. Prije ekspresionista (Ulderiko Donadini, Miroslav Krleža, A. B. Šimić) apsolutno je jedini hrvatski književni (proto)avangardist.

Nitko osim Tina nije u hrvatskome pjesništvu toliko iskreno, bolno i potresno iznio vivisekciju vlastite duše. S obzirom na kratkoću životnog vijeka i samog pisanja, ostavio je iza sebe veliko djelo koje je tek u drugoj polovini 20. stoljeća otkriveno i raščlanjeno u svemu svome značenju i značaju. U njemu se nalazi nekoliko antologijskih pjesama, nekoliko vrhunskih pripovijetki, izvrstan kritičkoesejistički i dramskokazališni opus, napokon izvanredno zanimljiv i intrigantan roman, mišljen i napisan u potpunu dosluhu s najrecentnijim književnim kretanjima svog doba, pa čak i ispred njega.

Kamov je, u jednu riječ, ključno mjerilo i bitan sukus hrvatskoga modernog književnog, pa i kulturnog, duha« (Darko Gašparović, iz Predgovora Kamovljevim Izabranim djelima I.)