Janko Polić Kamov

Hrvatski pjesnik, prozaist i dramatičar (Pećine kraj Sušaka, 1886 – Barcelona, 1910).

»Polazio je riječku i senjsku gimnaziju, ali je iz obje bio izbačen. Nakon preseljenja u Zagreb, osuđen je zbog demonstracija protiv bana Khuena-Héderváryja na tromjesečni zatvor. Putovao je zatim s glumačkom družinom po Dalmaciji, Crnoj Gori i Italiji, a na putovanju po Španjolskoj, u Barceloni, umro je od groznice.

Objavio je dvije pjesničke zbirke, Psovka i Ištipana hartija te dvije knjige drama, Tragedija mozgova i Na rođenoj grudi, a u rukopisu je ostavio roman Isušena kaljuža, koji je objavljen tek pedesetak godina nakon njegove smrti. U poeziji i drami suprotstavlja se esteticizmu hrvatske moderne, radikalnim osporavanjem tradicije i kulta ljepote, pokušavajući izgraditi vlastiti književni izraz na prijeziru i poruzi, polemičkoj parafrazi biblijskih motiva, na buntu protiv dvoličnosti i uvođenju elemenata uličnoga govora, psovki i prepirki. U dramama tehnika mu se približava kasnijoj dramatici kazališta apsurda.

Kritika danas drži najuspjelijim ostvarenjem roman Isušena kaljuža u kojem je oštro kritizirana tadašnja kulturna sredina (metafora »kaljuže«), a književni izraz nastoji sintetizirati sve elemente pobune protiv društvenog stanja te književnih i kulturnih konvencija, oslanjajući se na svojevrsnu introspektivnu analizu vlastite osobnosti i osporavanje osobnog identiteta; završna je rečenica: 'Jer ja — nisam ja!'  Cjelokupno je njegovo djelo svojevrsni avangardni iskorak u hrvatskoj književnosti« (Milivoj Solar, Književni leksikon, 2. izd., str. 373).

Više o Kamovljevu djelu i životu pročitajte na web stranici kamov.hr