Istraživači novih obzorja

U petodijelnoj knjizi biografskih, historiografskih, etnografskih i kulturno-povijesnih studija obarađene su životne sudbine, postignuća, znanstveni i književni opusi te utjecaji poznatih i nepoznatih hrvatskih intelektualaca u inozemstvu za njihova višestoljetna sudjelovanja u važnim svjetskim zbivanjima.

Riječ je o znanstvenicima, profesorima, misionari­ma, istraživačima, književnicima, diplomatima i drugim intelektualcima koji su djelovali i živjeli kako na europskom, tako i na drugim kontinentima, a čiji je rad dosad u većini slučajeva bio bolje proučen i obrađen u stranoj, nego u domaćoj povijesno-stručnoj literaturi.

Iz Predgovora

»Knjiga je podijeljena na pet tematskih poglavlja koje obuhvaćaju pet sku­pina hrvatskih djelatnika u svijetu: 1. Hrvati u Amerikama, 2. Hrvati u svjet­skim zbivanjima, 3. Hrvati profesori i znanstvenici u Europi, 4. Hrvati u Beču i Monarhiji, 5. Hrvati u Rimu i Italiji

U prvom je poglavlju obrađen vrlo opširno buran život i mjerenja na Ama­zoni matematičara i astronoma Ignacija Szentmartonyja, osobito njegova uloga u kartografiji i istraživanju Amazone. Još jedan Hrvat, Franjo Haller, sudjeluje u španjolskoj ekspediciji koja putuje u isto vrijeme također prema amazonskom području. Opisan je potom rad misionara Nikole Sušića kod Mojos Indijanaca u današnjoj Boliviji, te Luke Bakranina i Ivana Urbana koji su bili povezani s misijama. Nakon toga slijedi prikaz proslave 250. obljetnice Ferdinanda Konšćaka u Ensenadi u Meksiku te je objašnjeno zašto je tamo slavljen kao osnivač Donje Kalifornije. Kratki prikazi istraživačkog i misio­narskog djelovanja dvojice Rattkaya (u Meksiku i Indiji) završavaju poglavlje. Na kraju su opisana trojica hrvatskih misionara koji djeluju među iseljenicima u SAD-u, Josip Kundek u 19. stoljeću te Enrico Bontempo i Mihovil Gattin početkom 20. stoljeća.

Za drugi tematski blok o Hrvatima u svjetskim zbivanjima odabrani su Stjepan Drenoczy koji u Moskvi sudjeluje u pokušaju sjedinjenja pravoslavnih s Rimom te misije i poslanstva Aleksandra Komulovića u zemljama pod Osmanli­jama i u organizaciji otpora osmanlijskoj sili. Prikazana je zatim polemika Stje­pana Gradića o tadašnjem glasovitom moralnom sporu (probabilizmu) i djela Josipa Marinovića o armenskoj povijesti i crkvi koja su u 18. st. izazvala veliku polemiku. Na temelju novih izvora iz bečkih arhiva istražena je diplomatska dje­latnost na Istoku tvorca hrvatske himne Antuna Mihanovića. Poglavlje završava tekstom o djelovanju Konavljanina Ivana Fiorovića među radnicima, malim čistačima cipela i ostalim proletarijatom u Bejrutu u drugoj polovici 19. stoljeća«.

Poglavlje o hrvatskim profesorima filozofije u Austrijskoj Monarhiji u 18. stoljeću obuhvaća desetak osoba i njihovih djela te se propituje njihovo značenje i uloga u razvoju znanosti u tom dijelu Europe. Tu su prije svega Jo­sip Zanchi i Gradišćanac Mihael Lipšić, koji su donijeli moderne znanosti u Monarhiju, zatim Augustin Michelazzi, F. Staindl. J. Gall i drugi. Zasebno se opisuju autori rukopisnih spisa iz filozofije, Leonard Bagni i Nikola Laurenčić, a osobito do danas nepoznato djelo o astronomiji Mihovila Lipšića.

Četvrto poglavlje sadrži osam priloga o Hrvatima u Beču i Monarhiji. Opisuje se školovanje Jurja Križanića u Grazu, alegorijska i politička literatu­ra dvorskog agenta Josipa Keresturija iz Štrigove te plodan odjek (tj. izdanja djela) dubrovačkih latinskih pjesnika Rajmunda Kunića, Brne Zamanje i dru­gih u Austriji, Njemačkoj i Poljskoj. Prema jednom odlomku iz Bečkih pisama leksikografa i književnika Josipa Voltića mogu se vidjeti veze i utjecaji bečkih i hrvatskih intelektualaca krajem 18. stoljeća. Istraživanje gradišćanskih isu­sovaca i utjecaj njihova djelovanja i pisanih djela u hrvatskoj kulturi i prosvjeti te nova teološka disciplina u djelima plodnog teološkog i povijesnog pisca Gradišćanca Mihe Horvata, zaokružuju temu o hrvatskim intelektualcima iz Gradišća. Zasebne su teme doprinos liječenju i razvoju medicinske znanosti u hrvatskih isusovaca te veze između Trnavskog i Zagrebačkog sveučilišta u 17. i 18. stoljeću.

Djelatnost Hrvata u Rimu i Italiji otvaraju hrvatski penitencijari ili is­povjednici u bazilici sv. Petra u Rimu, od kojih se mnogi ističu književnim i kulturnim radom, a zatim utjecaj rimskog isusovačkog kolegija u filozofskoj i znanstvenoj izobrazbi Dubrovčana. Opisuju se potom dubrovački latinski pjesnici koji djeluju u Rimu i Napulju (Lukarević, Rogačić, Mondegaj), a zase­bice filozofski i odgojni barokni spjev Euthymia Bene Rogačića. Ovo poglavlje završavaju detalji iz osobnog života Ruđera Boškovića (uzdržavanje uz pomoć hrvatskog zavoda sv. Jeronima) te skupine mladih Dubrovčana koji kod dola­ska u Rim opisuju svoje obiteljske i osobne prilike«.