Rođen 1947. u Delkovcu, općina Lobor, Hrvatsko zagorje. U Zagrebu je diplomirao filozofiju i teologiju te stekao doktorat iz crkvene povijesti na Sveučilištu Gregoriana u Rimu 1988.
Od 1981. do 1984. radio je na Povijesnom institutu Družbe Isusove u Rimu (Institutum historicum S. I.), a na Filozofsko-teološkom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu radi kao profesor u dvama navratima: od 1980. do 1981. te od 1988. do 1991. Jedan je od osnivača i prvi voditelj Hrvatskoga povijesnog instituta u Beču, u razdoblju od 1990. do 1992.
Radio je na Hrvatskom institutu za povijest u Zagrebu kao voditelj niza historiografskih projekata (1996-2007) te kao sveučilišni profesor na zagrebačkim Hrvatskim studijima (2007-2017). Nakon umirovljenja, odlukom Senata Sveučilišta u Zagrebu izabran je u počasno nastavno-znanstveno zvanje professor emeritus (2019).
Obnovio je te od 1982. do 1988. uređivao povijesni zbornik Vrela i prinosi, a bio je i glavnim urednikom časopisa Gazophylacium i Tkalčić. Priredio je drugi i treći svezak knjige Isusovci i hrvatski narod istaknutoga hrvatskog crkvenog povjesničara Miroslava Vanina.
Objavio je niz znanstvenih radova iz crkvene i kulturne povijesti te monografije La »Missione illirico-dalmata« dei gesuiti (1852–1900), Zagreb 1989; Hrvatski isusovci – misionari, Zagreb 1991; Istraživači novih obzorja - djelovanje hrvatskih misionara i profesora od 16. do 20. stoljeća, Zagreb 2015.
Uz Miru Aleksić i Jerka Matoša suautor je knjige Jesuits and Croatian Culture, Zagreb 1992), a s Mirjanom Polić-Bobić napisao je knjigu Paragvajska pisma. Piredio je za tisak i knjige Ivan Rattkay. Izvješća iz Tarahumare (Zagreb 1998) te Isusovci u Dubrovniku. Komentari Stefana Desiderija iz 1693. (u suradnji sa S. Ćosićem, Zagreb 2019).
Kao autor ili suautor ostvario je nekoliko kulturno-povijesnih izložbi, među kojima se ističe zagrebačka izložba »Isusovačka baština u Hrvata: u povodu 450. obljetnice osnutka Družbe Isusove i 500. obljetnice rođenja Ignacija Loyole«, održana u Muzejskome prostoru od prosinca 1992. do ožujka 1993.
Profesor emeritus Mijo Korade preminuo je 1. studenoga 2020. u Zagrebu.