Félix Guattari

Francuski psihoterapeut, filozof, semiolog i politički aktivist (Villeneuve-les-Sablons, 1930 - klinika La Borde kod Pariza, 1992). Nakon diplome stečene na Pariškom sveučili­štu i psihoanalitičke obuke kod Jacquesa Lacana, radio je u »nizu psihijatrijskih klinika, u kojima je promicao nerepresivne metode psihijatrijskoga liječenja. Proučavao je i kritizirao stajališta Karla Marxa i Sigmunda Freuda te redukcionizam. Na temelju te kritike žudnju je smatrao pozitivnim fenomenom, za razliku od psihoanalitičkog edipovskoga redukcionizma. Također se suprotstavljao ideji ekonomskoga redukcionizma, kakvu su zastupali marksistički teoretičari, ističući pojavu društvenoga kao semiotskoga stroja, a ne strukture. Tvrdio je da prirodu nije moguće odvojiti od kulture. Stoga je isticao važ­nost kombiniranja ekoloških postavki i filozofske misli, na temelju kojega bi nastao sveobuhvatni ekološki sustav, kojemu bi zbog istodobne praktičnosti i spekulativnosti svrha bila ukidanje i zamjenjivanje arhaičnih religijskih, politič­kih i društvenih oblika« (Filozofski leksikon, str. 436).

Na protestima 1968. susreće duhovnoga srodnika Gillesa Deleuzea s kojim idućih dvadesetak godina objavljuje niz zajedničkih knjiga, kapitalnih djela francuskoga postmodernizma i poststrukturalizma.