Radoslav Katičić

Rođen je 3. srpnja 1930. u Zagrebu. U rodnome gradu završio je osnovnu školu te 1949. maturirao na Klasičnoj gimnaziji.

Na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je klasičnu filologiju 1954. Iste je godine namješten kao honorarni knjižničar u Seminaru za klasičku filologiju istoga fakulteta. Prve znanstvene radove objavio je s područja starogrčke filologije i bizantologije.

Kao stipendist grčke vlade boravio je 1956/57. na znanstvenom usavršavanju u Ateni, a 1958. izabran je za asistenta pri Katedri za poredbenu indoeuropsku gramatiku na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Godine 1959. stekao je doktorat filoloških znanosti disertacijom Pitanje jedinstva indoeuropske glagolske fleksije. Potom godine 1960/61. boravi kao stipendist njemačke zaklade »Alexander von Humboldt« u Tübingenu. Nakon povratka izabran je za docenta na indoeuropskoj i općoj lingvistici. Preuzeo je upravo tada novoosnovani Odsjek za opću lingvistiku i orijentalne studije, vodio ga i izgrađivao: od 1961. kao docent, od 1966. kao izvanredni i od 1972. kao redoviti sveučilišni profesor. Nastavni mu je rad, uz indoeuropsku i opću lingvistiku, obuhvaćao još staru iransku i osobito staru indijsku filologiju.

Godine 1976. pozvan je za redovitoga profesora slavenske filologije na Sveučilište u Beču.

Posljednjih dvadesetak godina bavio se najviše poviješću hrvatske gramatike, filologijom ranoga hrvatskog srednjovjekovlja, sintetičkim istraživanjem ključnih razdoblja povijesti hrvatske književnosti i rekonstrukcijom praslavenskih obrednih tekstova, sakralnoga pjesništva mitološkoga sadržaja te zakonskih i drugih pravnih tekstova.

Godine 1973. izabran je za izvanrednoga člana Hrvatske (tada Jugoslavenske) akademije znanosti i umjetnosti, a 1987. postaje i njezinim redovitim članom.

Austrijska akademija znanosti izabrala ga je 1981. za dopisnoga člana, a 1989. izabrala ga je za svojega pravog člana i postavila ga 1993. na čelo svoje međunarodno ugledne i vrijednim tradicijama bogate »Balkanske komisije«. Član je više komisije Austrijske akademije znanosti.

Godine 1984. postao je članom Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine u Sarajevu.

Od 1987. član je i Norveške akademije znanosti u Oslu.

Godine 1989. Sveučilište u Osijeku podijelilo mu je počasni doktorat. Od 1991. član je i Academia Europaea.

Od 1998. počasni je profesor sveučilišta Eötvös Loránd u Budimpešti.

Godine 2011. postao je članom talijanske Accademia dei Lincei.

Objavio je sljedeće naslove:
     Osnovni pojmovi suvremene lingvističke teorije, Manualia Universitatis studiorum Zagrabiensis, Zagreb 1967., A Contribution to the General Theory of Comparitive Linguistics, Mouton, The Hague-Paris 1970., Jezikoslovni ogledi, Školska knjiga, Zagreb 1971., Stara indijska književnost, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1973., Ancient Languages of the Balkans I-II, Mouton, Hague-Paris, 1976., Bizantska književnost, u Povijest svjetske književnosti, sv. 2, Mladost, Zagreb 1977., Ogledi i rasprave, PSHK, knj. 161, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1984., Sintaksa hrvatskoga književnog jezika. Nacrt za gramatiku, Djela Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, knj. 61, JAZU - Globus, Zagreb 1986. (2. ponovljeno izdanje 1991., 3. poboljšano izdanje 2002), Novi jezikoslovni ogledi, Školska knjiga, Zagreb 1986., Sto remek-djela. Pisana riječ u Hrvatskoj (vodič kroz izložbu), koautor Slobodan Prosperov Novak, Galerija likovnih umjetnosti - Muzejski prostor - Arheološki muzej Istre, Osijek - Zagreb - Pula 1986., Dva tisućljeća pismene kulture na tlu Hrvatske (koautori: S. P. Novak, A. Ribičić-Županić), Sveučilišna naklada Liber, Zagreb 1987. (na engleskome Two Thousand Years of Writing in Croatia, , Zagreb 1987.; na njemačkome Zweitausend Jahre schriftlicher Kultur in Kroatien, Muzejsko-galerijski centar i Matica hrvatska, Zagreb 1991), Novi jezikoslovni ogledi, 2. dopunjeno izdanje, Školska knjiga, Zagreb 1992., Uz početke hrvatskih početaka. Filološke studije o našem najranijem srednjovjekovlju, Književni krug, Split 1993., Na ishodištu. Književnost u hrvatskim zemljama od 7. do 12. stoljeća, Matica hrvatska, Zagreb 1994. (2. izdanje 2005), Illyricum mythologicum, Izdanja Antibarbarus, Zagreb 1995, Ein Ausblick aufdie slawischsprachige Völkerwelt im Südosten. Österreichische Akademie der Wissenschaften, Wien 1996., Litterarum studia. Književnost i naobrazba ranoga hrvatskog srednjovjekovlja, Matica hrvatska, Zagreb 1998., 2. ponovljeno izdanje 2007., Literatur und Geistesgeschichte des kroatischen Fruhmittelalters, Österreichische Akademie der Wissenschaften, Wien 1999., Na kroatističkim raskrižjima, Hrvatski studiji, Zagreb 1999., Učitelji s Visovca. Ravni Kotari u povijesti hrvatskoga književnog jezika, S. Nimac, Lepuri 2002., Boristenu u pohode. Helenske i indijske šetnje i teme. Misli i pogledi, Matica hrvatska, Zagreb 2008.

U nizu Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine objavio je pet knjiga: Božanski boj, Ibis grafika i Odsjek za etnologijui kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb 2008.,  Zeleni lug, Ibis grafika, Matica hrvatska i Katedra Čakavskog sabora Općine Mošćenička Draga, Zagreb - Mošćenička Draga 2010., Gazdarica na vratima, Ibis grafika, Matica hrvatska i Katedra Čakavskog sabora Općine Mošćenička Draga, Zagreb - Mošćenička Draga 2011., Vilinska vrata, Ibis grafika i Matica hrvatska, Zagreb 2014. i Naša stara vjera, Ibis grafika i Matica hrvatska, Zagreb 2017.

Akademik Radoslav Katičić preminuo je 10. kolovoza 2019. u Beču.