Dragutin Tadijanović

»Hrvatski pjesnik. Završio je studij književnosti u Zagrebu, obavljao mnoge dužnosti u Društvu hrvatskih književnika i HAZU-u, uređivao kritička izdanja hrvatskih pisaca i bavio se prevođenjem. Velik pjesnički opus (oko 500 pjesama) objavio je u dvadesetak zbirki koje su naišle na veliku recepciju, pa se objavljuju u brojnim izdanjima, preradama i dopunama. Najvažnijima se drže Lirika, Sunce nad oranicama, Pepeo srca, Dani djetinjstva, Tuga zemlje, Blagdan žetve, Srebrne svirale, Prsten i Vezan za zemlju. Već njihovi naslovi upućuju na motive nostalgičnih ugođaja, prisjećanje na djetinjstvo, blagdane, obradu zemlje te glazbu i poeziju prisutnu u svagdašnjici.
Teme u pjesmama su raznovrsne, obuhvaćaju sukobe ruralnog i urbanog, narav i smisao pjesništva, rezignaciju i refleksije o vlastitom odnosu prema zbilji i prema drugim pjesničkim djelima. Njegova poezija postigla je uspjeh prije svega jednostavnošću dojmljivog izraza koji se oslanja na govorni ritam, ali i na iskustvo usmenih stihova, pa izbjegavanjem patosa i složenih figura djeluje kao grafički izlomljena ritmička proza. Pomnim izborom riječi i sintakse često djeluje gotovo poput svojevrsne objave. Načelno slobodni stihovi organizirani su pri tome u distihe, tercete i sonete bez rime, a znatnu ulogu u organizaciji igraju i glasovne figure kao asonanca, aliteracija, anafora i epifora.
Zbog gotovo klasične jednostavnosti i dotjeranog izraza Tadijanovićeva poezija ulazi u vrhove hrvatske književnosti« (Milivoj Solar, Književni leksikon, 2. izd., str. 467-468).

Opširnije o životu i djelu Dragutina Tadijanovića možete pročitati u njegovu ljetopisu te na njegovoj službenoj web stranici.