Knjiga razgovora

"Kao autor pjesama mogu reći da, dok sam ja sve svoje vrijeme i snagu posvećivao uređivanju, nije moglo biti govora o radu na mojim tekstovima. Ja sam, recimo, imao iz mladih godina nacrt za knjigu novela koju sam, kad sam upoznao Gorana, njemu čitao i on je nešto od toga upotrijebio u svojoj knjizi Dani gnjeva. Mnogi su moji rukopisi dugo čekali na objavljivanje, na primjer, pisao sam ih 1929. a objavio tek 1992. godine. U mojim Sabranim djelima su i ti nacrti za knjigu pripovjedaka. Samo, da nisam radio na Kranjčeviću, Matošu i drugima, mogao sam deset puta preraditi i doraditi tu započetu knjigu pa bih danas imao i knjigu pripovijedaka, a nemam je. Nisam mogao u isti tren raditi dva takva posla, pa je onda ispalo kao da sam poeziju pisao usput. Ali ne, poezija je zapravo čitav sadržaj moga života. Cijeli svoj život ja sam posvetio ne samo svojim djelima, nego djelima drugih, i to naših najvećih pisaca, i ja sam neobično sretan i zadovoljan kad sada to pogledam. Mogu reći da se čudim, najblaže rečeno, kako sam ja to mogao sve uraditi u mome kratkom i lijepom životu."
Dragutin Tadijanović, Novi list, 2000.