August Cesarec

Književnik, prevoditelj i publicist August Cesarec (Zagreb, 1893 – Dotrščina pokraj Zagreba?, 1941) osnovnu školu i realnu gimnaziju pohađao je u Zagrebu te je već zarana završio na robiji u Srijemskoj Mitrovici zbog sudjelovanja u pripremi atentata na bana namjesnika Cuvaja 1912. Čestim uhićenjima i robijanjima popraćen je veći dio Cesarčeva života koji se odvijao između književnoga stvaranja i ilegalnoga političkog rada na organiziranju i promidžbi komunističkoga pokreta u Hrvatskoj. Sudjelovao je na nizu kongresa Kominterne u Sovjetskom Savezu, a uključio se aktivno i na stranu republikanaca u Španjolskome građanskom ratu. Kraće vrijeme boravio je i u Francuskoj i Italiji. Nakon proglašenja Nezavisne Države Hrvatske, ustaške su ga vlasti zajedno s drugim istaknutim hrvatskim komunistima (B. Adžija, O. Keršovani, A. Žaja, Z. Richtman  i dr.) zatočile u logoru u Kerestincu. Nekon neuspjela pokušaja bijega iz logora strijeljan je na nepoznatoj lokaciji pokraj Zagreba (1941).

Bio je suradnik MH i iznimno uvažen član njezine uprave (1928-1933). Prije nego što se razišao s Matičinom upravom i njezinim predsjednikom Filipm Lukasom zbog ideoloških i političkih nesuglasica bio je redovitim suradnikom Matičine Hrvatske revije a Matica mu je objavila i roman Za novim putem (1926). Uvršeten je i u Matičin antologijski izbor modernih hrvatskih pripovjedača (Anthologie des conteurs croates modernes 1880–1930., izabrao i preveo Jean Dayre, Zagreb 1933), prvu stranu antologiju posvećenu isključivo hrvatskoj prozi. Nakon svršetka Drugoga svjetskog rata Matica je Cesarčeve novele otisnula u knjizi Posmrtna počast (1945), a stihove u Izabranim pjesmama  (1961). Širi izbor iz njegova djela Matica je u dva sveska objavila u ediciji Pet stoljeća hrvatske književnosti (knj. 96-97, 1966). U Nakladnome zavodu Matice hrvatske objavljeni su 1983. Cesarčevi prijevodi (Legende o Ulenšpigelu i Lamu Gudzaku C. de Costera).

Objavljena su mu sljedeća važnija djela: Đački pokret (pod pseudonimom Budislav Mirković), Zagreb, 1912., Stihovi, Zagreb 1919., Careva kraljevina, Koprivnica 1925., Stjepan Radić i republika, Zagreb 1925., Sudite me, Zagreb 1925., Ćuk u njenome duplju, Vijenac, br. 13-24, Zagreb 1926., Za novim putem, MH, Zagreb 1926., Zlatni mladić i njegove žrtve, Koprivnica 1928., Tonkina jedina ljubav, Zagreb 1931., Psiho analiza i individu alna psihologija, Zagreb 1932., Bjegunci, Zagreb 1933., Današnja Rusija (pse ud. Vuk Korneli), Zagreb 1937., Izra elov izlazak i druge legende, Zagreb 1938., Španjolski susreti, Toronto 1938., Novele, Zagreb 1939., Kod sovjetskih malih naroda, Zagreb 1940., Na Ukrajini, Zagreb 1940., Putovanja po Sovjetskom Savezu, Zagreb 1940., Sin domovine, Zagreb 1940., Izabrana djela, I-XII, Zagreb 1946-1964., Izabrana djela, PSHK, knj. 96-97, Zagreb 1966., Krčma Široko grlo, Zagreb 1974., Bijeli lutalac, Zagreb 1982., Sabrana djela, I-XX, Zagreb 1982-1986.

O njegovu književnu stvaralaštvu književni povjesničar Ivica Matičević napisao je u Enciklopediji Matice hrvatske  sljedeće: „Iza sebe je ostavio vrlo plodan i raznovrstan književni opus koji je tematski, idejno i smisaono u tijesnoj vezi s njegovim lijevim političkim uvjerenjem i neprekinutim aktivizmom. U ekspresionističkom slogu nastale su njegove prve pjesme iz zbirke Stihovi (1919), prve novele iz knjige Za novim putem (MH, 1926) te romani iz ostavštine koji nastaju između 1917. i 1924., a oba su objavljena tek 1982. (Bijeli lutalac i Krist i Juda).

Socijalna, moralna i politička analiza hrvatskog društva, s približavanjem predlošcima moderne realističke proze u izgradnji fabule i sociopsihološkom portretiranju likova, zamjetna je u romanima Careva kraljevina (1925), Zlatni mladić (1928) i Bjegunci (1933) te u novelama među kojima se izdvaja Tonkina jedina ljubav (1931). Najuspjelijom se dramom smatra prikaz tragične sudbine Eugena Kvaternika Sin domovine (1940), za koju je dobio i Demetrovu nagradu za sezonu 1939/1940. Utemeljena na povijesnoj građi o hrvatskoj političkoj zbilji u 1860-tima i 1870-tima te napose na poznatim podacima o Rakovičkoj buni 1871. U idealizaciji Kvaternikova lika kao borca za oslobođenje svoga naroda i aluzijama na Starčevića (»otac domovine«), dio stručne kritike vidi Cesarčev pokušaj pomirenja nezatomljenog nacionalnog osjećaja i političko-ideološkog uvjerenja.

Putovanja i dulja izbivanja izvan domovine, napose u SSSR-u, zabilježio je u putopisima Današnja Rusija (1938., pseud. Vuk Korneli, zaplijenjeno nakon izlaska), Španjolski susreti (1938) i Putovanja po Sovjetskom Savezu (1940), uglavnom ideologizirano štivo bez znatnijih literarnih dostignuća.

Od 1919., kada je s Krležom uređivao avangardni Plamen, bio je pokretač, suurednik i suradnik u mnogim lijevim časopisima i listovima (Komunist, Borba, Književna republika, Danas, Nova riječ, i dr.). Objavio je gotovo 200 članaka u periodici, od kraćih zapisa do opsežnih rasprava, pokazujući interes za široki krug tema, od političko-ideoloških, književnih i estetičkih do tema povezanih s individualnom psihologijom (A. Adler). Prevodio je s ruskoga i francuskoga jezika (M. Gorki, V. Hugo, E. Zola, C. de Coster). Poznato je da je redigirao i priredio za tisak Marxov Kapital u prijevodu M. Pijade i R. Čolakovića“.






Izvor fotografija: Zavod za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU-a