Drago Štambuk

BILJEŠKA O AUTORU

Drago Štambuk rođen je 20. rujna 1950. u sačuvanom krilu spaljene obiteljske Palače Štambuk (Palazzo Stambucco, 1869–1943) u Selcima na otoku Braču. Prva četiri razreda pučke škole pohađao je u rodnome mjestu, a preostatak pučke škole i gimnaziju „Vladimir Nazor“ u Splitu, gdje je maturirao 1969. Na Medicinskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1974. Specijalizirao je internu medicinu (1977–1981) te subspecijalizirao gastroenterologiju i hepatologiju (1981–1983) u Kliničkom bolničkom centru u Zagrebu. Završio je poslijediplomski studij iz eksperimentalne biologije na Sveučilištu u Zagrebu 1983. Od 1983. do konca 1994. živio je i radio u Londonu, gdje se bavio znanstvenim i kliničkim istraživanjem bolesti jetre, eksperimentalnom terapijom kopnice (AIDS-a) i brigom za oboljele. Među najznačajnijim radovima su mu rad na HGP-30 cjepivu protiv sindroma stečene imunodeficijencije, kao i rad na njegovu liječenju, osobito AZT-om. Autor je medicinskih i drugih novotvorenica: „kopnica“ za AIDS, „ritmodajnik“ za pace-maker, „proširnica“ za stent, „oznak“ za brand itd.

Od 1991. opunomoćeni je predstavnik Republike Hrvatske u Velikoj Britaniji, od siječnja 1995. veleposlanik je RH u Indiji i Šri Lanki, a od 1998. do 2000. u Egiptu i većem broju arapskih zemalja (Sudan, Jordan, Kuvajt, Libanon, Katar, Jemen). Na Harvardskom je sveučilištu od 2001. do 2002, gdje se bavi etikom u međunarodnim odnosima i temom općeg dobra te postaje doživotni Fellow Harvardskog sveučilišta (WCFIA). Veleposlanik je Republike Hrvatske u Japanu i u Republici Koreji od 4. studenoga 2005. do 31. prosinca 2010, a od 14. travnja 2011. do konca 2015. veleposlanik je u Brazilu (Kolumbiji i Venezueli). Od 27. siječnja 2019. veleposlanikom je u Iranu, a od 16. rujna 2019. i u Pakistanu.

Prve pjesme tiskao je 1973. u splitskom časopisu Vidik. Član je Hrvatskog liječničkog zbora od 1975, Društva hrvatskih književnika od 18. travnja 1980, General Medical Councila od 1984, engleskoga PEN-a od 1985, hrvatskoga PEN-a od 1986, a prvi počasni doživotni član japanskoga PEN-a od 2008.

Štambuk je utemeljitelj baštinskih dana Croatia rediviva na Krvavi Uskrs 1991. u Selcima na Braču, gdje se od tada svakog ljeta na svehrvatskoj jezično-pjesničkoj smotri „ča-kaj-što“ jednog od pjesnika iz triju hrvatskih jezičnih idioma kruni Maslinovim vijencem (oleaginea corona) koji tako postaje omaslinjenik (poeta oliveatus, poeta coronatus) – od 2008, umjesto poslije lokalne fešte Gospe Karmelske (16. srpnja) manifestacija se odvija uoči obilježbe Dana talijanskog paljenja Selaca (9. kolovoza 1943). Idejni je začetnik „Zida od poezije“ na središnjem selačkom trgu, Trgu Stjepana Radića, na kojemu se ovjenčanicima podiže mramorna ploča s njihovim uklesanim stihovima. Autor je i cjeloživotni promicatelj, na rečenoj smotri prakticirane, „Zlatne formule hrvatskoga jezika ča-kaj-što“. Na njegov je prijedlog Zlatna formula 29. studenoga 2019. proglašena kulturnim dobrom i stavljena na Nacionalnu listu zaštićene nematerijalne baštine, a postala je osnovicom Zakona o hrvatskom jeziku izglasanom u siječnju 2024.

Dragi Štambuku dodijeljene su brojne nagrade i priznanja: nagrada „Sedam sekretara SKOJ-a“ (1978), Telugu Academy Award (New Delhi, Indija, 1996), naslov Ambassador for Peace (New Delhi, Indija, 1997), Red kneza Branimira s ogrlicom (1998), nagrada „Jure Kaštelan“ za umjetnost Slobodne Dalmacije (Split 2003), nagrada „Josip Sever“ (Zagreb 2004), nagrada „Dragutin Tadijanović“ Zaklade HAZU za cjelokupno stvaralaštvo (Zagreb 2008), nagrada Splitsko-dalmatinske županije za životno djelo (Split 2010), plaketa „Dobrojutro more“ (Podstrana 2013), Red Južnog Križa / Ordem Nacional do Cruzeiro do Sul (Veliki Križ / Grande Cruz), brazilsko državno odličje uručeno u Itamaratyju 21. listopada 2015, Ludbreški haiku stup za cjelokupno haiku djelo (Ludbreg 2017), nagrada grada Splita za životno djelo (Split 2017), japanski carski Red izlazećeg sunca sa zlatnom i srebrnom zvijezdom (2019), nagrada „Tin Ujević“ za najbolju hrvatsku knjigu poezije 2020. (Angjeo s bakljom, Atahualpa), nagrada „Visoka žuta žita“ za cjelokupan opus i trajan prinos hrvatskoj književnosti (Drenovci 2023), dopisno članstvo u Academia Chilena de la Lengua (2016), redovito članstvo u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti (2020).