Nikica Petrak

Akademik Nikica Petrak, pjesnik, prevoditelj, esejist i enciklopedist rođen je 1939. u Dugoj Resi. Osnovnu školu pohađao je u rodnome mjestu, a dovršio u Zagrebu. Gimnaziju je pohađao i maturirao u Križanićevoj ulici u Zagrebu.

Na Filozofskome fakultetu u Zagrebu diplomirao je engleski jezik i književnost te povijest umjetnosti.

Kao Herderov stipendist proveo je na prijedlog Marijana Matkovića Miroslavu Krleži poststudijsku godinu 1968/69. na bečkome Sveučilištu, čitajući posebno austrijsku i njemačku književnost fin de sičclea.

Početkom 1960-ih bio je urednik kulturne rubrike »Studentskoga lista«.

Od 1967. do 1977. radi kao suradnik, urednik i samostalni urednik-komentator na Radio-televiziji Zagreb, prezentirajući kulturne teme.

Od 1978. do 1989. urednik je u Sveučilišnoj nakladi Liber.

Kao savjetnik u odjelu za međunarodne odnose Ministarstva prosvjete i kulture Republike Hrvatske zaposlen je 1991/92., a od 1992. do 2004. radio je kao urednik u Leksikografskome zavodu »Miroslav Krleža«, sudjelujući u radu na tzv. Krležijani, te kao jedan od urednika stranih književnosti u Općoj hrvatskoj enciklopediji. U mirovini je od 2005.

Član suradnik HAZU je od 1999., a redoviti član od 2004.

Kao pjesnik javlja se 1959. u listu »Književna tribina« u kojem mu urednik Slavko Mihalić objavljuje dvadesetak pjesama.

Na poziv urednika Milana Mirića pridružuje se 1960. širemu krugu oko časopisa »Razlog«, objavljujući u njemu do prestanka izlaženja časopisa.

Preveo je desetak dramskih tekstova te niz kulturoloških i politoloških knjiga među kojima se ističu: Dylan Thomas, Poezija, Zagreb 1964.; Leo Strauss, O tiraniji, Zagreb 1980.; Joseph Bronowski, Porijeklo znanja i imaginacije, Zagreb 1981.; E.A. Poe, Ukradeno pismo, Zagreb 1983.; Lewis Mumford, Mit o mašini: 1. Tehnika i civilizacija, 2. Pentagon moći, Zagreb 1986.; Dylan Thomas, Portret umjetnika kao mladog psa, Zagreb 1988.; David Held, Modeli demokracije, Zagreb 1990.; Edmund Burke, Razmišljanja o Francuskoj revoluciji, Zagreb 1993.; Carl E. Schorske, Beč krajem stoljeća, Zagreb 1997.; Programi i manifesti arhitekture XX. stoljeća, Zagreb 1997.; Peter Blake, Majstori graditelji, Zagreb 1998.; Ben Jonson, Volpone, Zagreb 1999.; Hannah Arendt, O nasilju, Zagreb 1996.; Egon Friedell, Povijest grčke kulture, Zagreb 2001.; Georg Tabory, Mein Kampf, Zagreb 2003.; Jacques Barzun, Od osvita do dekadencije (500 godina zapadne kulture), Zagreb 2003.; Peter Stein, Rimsko pravo i Europa, Zagreb 2007.; Hermann Broch, Duh i duh vremena, Zagreb 2007.; Alexander Demandt, Vandalizam, nasilje nad kulturom, Zagreb 2009; George Steiner, Ideja Europe, Zagreb 2009.

Objavio je sljedeće knjige pjesama: Sve ove stvari, Mladost, Zagreb 1963.; Razgovor s duhovima, Studentski centar Zagreb, Zagreb 1968.; Suho slovo, Studentski centar Zagreb, Zagreb 1971.; Tiha knjiga, Mladost, Zagreb 1980.; Izjava o namjerama, Naprijed, Zagreb 1989.; Izabrane pjesme, Naprijed, Zagreb 1991.; Ispadanje iz povijesti, Matica hrvatska, Zagreb 1996.; Razmicanje paučine, Matica hrvatska, Zagreb 1999.; Neizgovoreni govor (eseji), Antibarbarus, Zagreb 2003.; Arka, Matica hrvatska, Zagreb 2004.; Od ljubavi, Ex libris, Zagreb 2004.; Das Herausfallen aus der Geschichte, Daedulus Verlag, Münster 2008.

Kao pjesnik i prevoditelj dobitnik je sljedećih nagrada i priznanja: godine 1981. za doprinos hrvatskom pjesništvu dobiva pjesničku nagradu »Tin Ujević« te državnu nagradu »Vladimir Nazor« za doprinos na polju književnosti. Godine 1996. ovjenčan je »Goranovim vijencem« za poeziju, a 1997. dobitnik je nagrade Fonda »Miroslav Krleža« za književno djelo (Ispadanje iz povijesti) od iznimnoga značenja za hrvatsku književnost za razdoblje od 1995-1997. Nagradu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i Nagradu Matice hrvatske za književnost i umjetnost dobiva 2000. za knjigu Razmicanje paučine. Godine 2004. dobitnik je Nagrade grada Zagreba. Državnu nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo primio je 2012.

Preminuo je u Dubrovniku 20. kolovoza 2016.