Arka

Petrak je vlasnik jednog od najvrednijih poetskih opusa svojega vremena.
Sead Begović, Forum

Recenziravši Petrakovu hvaljenu pjesničku zbirku Razmicanje paučine (Matica hrvatska, 1999), Krešimir Bagić točno upozorava na Petrakov stvaralački temelj: da je put u prošlost relevantan oblik osmišljavanje suvremene egzistencije. Petrak ni u svojoj najnovijoj zbirci, sastavljenoj od tridesetak pjesama, ne odstupa od takva pristupa poeziji. I nadalje se njegov lirski subjekt obraća iz perspektive iskusna čovjeka koji, opterećen slutnjom starosti, pokušava približiti, omjeriti, na stanovit način i poništiti udaljene vremenske perspektive (K. Bagić). Već je na samim počecima Petrakova stvaralaštva zapaženo nekoliko temeljnih pjesničkih odlika koje je vremenom Petrak više nego uspješno razvijao i nadograđivao, čime je u kritici stekao status pjesnika koji je iz zbirke u zbirku sve bolji. Sveprisutni pojmovi starosti i starine, ljubavi, beznađa te germanska mišljivost (T. Ladan) i prepoznatljivi baladični ton (S.P.Novak) njegovih pjesama, osigurali su Petraku mjesto među najcjenjenijim suvremenim hrvatskim pjesnicima, mjesto koje ovom zbirkom biva u potpunosti potvrđeno.