Josef Škvorecký

Josef Škvorecký, češki književnik (Náchod, 27. IX. 1924 – Toronto, 3. I. 2012). Završio gimnaziju u rodnom gradu, gdje je tijekom Drugoga svjetskoga rata od 1943. bio prisilno zaposlen kao tvornički radnik. Nakon oslobođenja studirao u Pragu engleski jezik i filozofiju te doktorirao. Od 1953. urednik nakladničke kuće Odeon i časopisa Světová literatura, u kojem je upoznavao češke čitatelje s književnošću anglosaksonskoga govornog područja.

U književnosti se javio romanom Kukavice (Zbabělci, 1958), napisanim potkraj 1940-ih, u kojem je opisao život „zlatne mladeži“ i građana češke provincije potkraj Drugoga svjetskoga rata. Režimska kritika osporavala je djelo kao „bezidejno i cinično“, a od sredine 1960-ih češka književna kritika smatra taj roman „paradigmatskim primjerom modernosti poratne češke proze“.

Roman je promptno povučen iz distribucije i zabranjen, dok je Škvorecký primoran na javnu samokritiku i napuštanje uredničke pozicije u časopisu Světová literatura. „Slučaj Kukavice“ vrlo je brzo prerastao u opći društveni problem, izravno inicirajući tzv. rat protiv revizionizma, koji je dirigirala partijska vrhuška. U konačnici to je dovelo do novoga zaoštravanja, odnosno vala ideoloških čistki na svim razinama društva.

U idućih šest godina Škvorecký je objavio je 11 knjiga pripovjedne proze i eseja te prijevode suvremenih američkih pisaca. Nakon propasti Praškoga proljeća (1969) emigrirao i sa suprugom, književnicom Zdenom Salivarovom, u Torontu je 1971. osnovao i glasovitu emigrantsku nakladničku kuću Sixty-Eight Publishers. U njoj će tijekom gotovo dva i pol desetljeća (1971–1994) izaći više od dvjesto naslova čeških emigrantskih autora, kao i onih koji su ostali u Čehoslovačkoj i koji su činili neslužbenu, opozicijsku književnost. Cijelo to vrijeme Škvorecký će neumorno pisati i književne tekstove. U egzilu će nastati neka od njegovih najcjenjenijih djela – među ostalima Mirakl, Sjajna sezona i Inženjer ljudskih duša, uz to čitav niz krimića, od kojih je neke napisao sa suprugom, publicističkih i esejističkih tekstova itd.

Gotovo u svim svojim djelima bespoštedno je, na sebi svojstven, humorističan način, demaskirao totalitarizme dvadesetoga stoljeća.

Značajnija prozna djela: novela Legenda Emöke (1963); romani Oklopni bataljun (Tankový prapor, 1971), Mirakul (Mirákl, 1972), Sjajna sezona (Prima sezóna, 1975), Doživljaji inženjera ljudskih duša (Příběh inženýra lidských duší, 1977; hrvatski prijevod Inženjer ljudskih duša), Scherzo capriccioso: veseli san o Dvořáku (Scherzo capriccioso: veselý sen o Dvořákovi, 1991; hrvatski prijevod Jedna Dvořákova ljubav: scherzo capriccioso); zbirke kratkih priča Sedmokraki svijećnjak (Sedmiramenný svícen, 1964), Iz života viših krugova (Ze života lepší společnosti, 1965), Babilonska dogodovština i druge priče (Babylonský příběh a jiné povídky, 1967), Iz života češkoga društva (Ze života české společnosti, 1985), Pripovijetke iz Rajske doline (Povídky z Rajského údolí, 1995). Pisao i kazališne komade, eseje, putopise, pjesme, autobiografsku prozu, filmske i televizijske scenarije.