Vukovarski spomenar

... Briljantna proza, nešto najljepše što je na hrvatskome uopće napisano. (Stipe Čuić, "Vjesnik")

Vukovar kao književna tema? I više od toga. Doživljen kao amalgam i zaliha svakojakih čuda: literarnih, historiografskih, etnoloških, turističkih, svakodnevnih... Pavličiću se njegov rodni grad čini poput rudnika u kojem se kriju dokazi o neobičnom, slikovitom, pa i simboličnom životu, iz kojega se može štošta naučiti, i koji u sebi krije neki dublji ljudski smisao. Pavličićevi prozni zapisi o Vukovaru u kojem je proživio djetinjstvo i mladost, posvećeni su osebujnim pejzažnim, povijesnim i ljudskim posebnostima i vrijednostima toga grada. Otkriti što je to doista vukovarsko u samome Vukovaru pokazuje se autoru kao trajni zadatak i što je paradoksalno, koliko god se autor trudi biti lokalan u svojim vukovarskim pričama, njegovim se čitateljima svagda upravo te priče pokazuju najuniverzalnijim. Stoga autor poentira: Vukovar je u Hrvatskoj ono što je Hrvatska u svijetu: nepoznata vrijednost koju istom treba iznijeti na vidjelo.