Hrvatska seljačka stranka u borbi za hrvatsku samostalnost do 1941.

Što je bio cilj političkog djelovanja Stjepan Radića, njegova brata Antuna, Vladka Mačeka, Josipa Predavca i mnogih drugih članova vodstva HSS-a – samostalna Hrvatska ili Hrvatska u nekoj višenacionalnoj državi? Je li gotovo plebiscitarna potpora hrvatskih glasača HSS-u između dvaju svjetskih ratova bila potpora ostvarenju samostalne ili nekakve druge Hrvatske?

Analizom dostupnih povijesnih izvora autor je nastojao dokazati kako je HSS od samoga osnivanja pa do 1941. vodio politiku kojom je Hrvatskoj želio izboriti punu ili najvišu razinu političke samostalnosti, ali je s obzirom na kompleksne međunarodne odnose svoju politiku prilagođavao trenutnim okolnostima, tako da je vodstvo HSS-a često moralo povlačiti i poteze koji su, zbog osiguravanja opstanka hrvatskoga naroda, imali federativni ili konfederativni karakter. Zasluge HSS-a iznimne su i zbog činjenice da je vodstvo stranke hrvatsku poziciju od točke gotovo potpuno izgubljene samostalnosti 1. prosinca 1918. doveo da pozicije u kojoj je Hrvatska u Banovini Hrvatskoj imala vlastiti teritorij i državne ovlasti koje su bile na rubu pune samostalnosti.

Popraćena brojnim dokumentima, ova knjiga nastoji reinterpretirati dosadašnje spoznaje, nudeći ujedno neka rješenja koja otvaraju nova pitanja za akademsku i javnu raspravu.