Žudnja i stremljenje

Knjiga Žudnja i stremljenje obuhvaća osam radova u kojima autor tematizira ključne odrednice egzistencije pod vidom diskrepancije koja im pripada u odnosu na dominantne misaone obrasce klasične metafizičke tradicije.

Relevantnost teme ogleda se u neprijepornom značenju koje u suvremenom horizontu imaju temeljne egzistencijalne odrednice života čovjeka. U knjizi se iz različitih perspektiva, ali uvijek iz mjerodavnog misaonog okvira, filozofijski tematiziraju temeljni problematski sklopovi suvremene egzistencije: pitanje žudnje, slobode, odgoja, kritike, sklopa Boga, spoznaje i vjere, položaja i uloge rada i radnika u nacionalsocijalističko-marksističko-liberalnodemokratskom svjetskopovijesnom horizontu.

♦ ♦ ♦

»Ishodište je ovdje predloženih rasprava bivstvovno-povijesna dramatika žudnje. Žudnja je izvorno određena kao poetski antipod metafizičkom stremljenju. Kao što je žudnja žalac želje, tako je stremljenje srž volje za moć. Bez žudnje nema erosa ni u pjesnikovanju ni u mišljenju. Tek je žudnja ono što golu nagonsku spolnost transformira u ljubav, u erotiku. Stremljenje i volja za moć pak podređuju kako spolnost tako i erotiku, pretvarajući ih u instrument ovladavanja ljudima i preko njih svijetom kao takvim i u cjelini.

Žudnja je ljubavni ugođaj, žudnja je strast (pathos) koja seže onkraj strasti. No u tomu se već nahodi i stihija njezine pogubnosti, ako se metafizički, odnosno onto-teološki sublimira i transportira, budući da se tada, kao što se to zbilo već na početku filozofije kao metafizike, okreće protiv same sebe, u svojoj se bezgraničnoj težnji započinje preokretati u stremljenje i naposljetku dovršava kao volja što prekoračuje volju za moć, kao volja što neće ništa izvan sebe same, nego hoće, svagda iznovice, samo još samu sebe i isključivo samu sebe.

Ta bivstvovno-povijesna napetost žudnje i volje za moć, odnosno umjetnosti kao pjesnikovanja (pjevanja) i filozofije kao mišljenja (ljubopitnosti), s jedne strane, i umjetnosti kao tehno-poetičnosti (umijeća) i filozofije kao metafizike (onto-teologije), s druge strane, ono je što prožimlje poglavlja knjige koja se upravo otvara čitatelju« (Mario Kopić).