U pravom trenutku

Došao je i taj dan, zaživjela je nova scena HNK2! Nije mogla biti bolja zamisao od one da je zajedničkim projektom inauguriraju sva tri ansambla HNK-a u Zagrebu – dramski, operni i baletni. Zasigurno je veći izazov bio što će to oni izvesti te spoznaja da je svaki odabir tek jedan od mogućih. Iako je u prvi tren odabir mjuzikla Cabaret iznenadio, nakon realizacije tog remek-djela žanra, jasno je da se pojavio u pravom, aktualnom trenutku.

Nije mogla biti bolja zamisao od ove da novu scenu HNK2 zajedničkim projektom inauguriraju sva tri ansambla HNK-a u Zagrebu – dramski, operni i baletni / Marko Ercegović Mara Bratoš

Djelo tekstopisca Joea Masteroffa, autora stihova Freda Ebba i skladatelja Johna Kandera doživjelo je na brodvejskoj praizvedbi 1966. velik uspjeh. Praizvedbu je obilježilo izvanredno ostvarenje Joela Greya u ulozi Konferansjea koji će istu ulogu nebrojeno puta odigrati u kazalištu i na filmu, godine 1972. s Lizom Minnelli u ulozi Sally.

Niz je tema što ih, istoimenom glazbeno-scenskom formom, Cabaret iznosi na vidjelo. Prividan prostor slobode i otvorene kritike istodobno komentira i propituje nacizam, antisemitizam, homoseksualizam, osobnu i političku odgovornost, pobačaj, privid slobode u srazu s rastućim totalitarizmom, sve što će, u najgorem mogućem scenariju, razorno uskomešati kovitlac Drugoga svjetskog rata. Nakon što su se, desetljećima od njegova završetka, uspostavile građanske i demokratske slobode, ravnopravnost, osobna, rodna i radnička prava, danas svjedočimo kako se sve to posljednjih godina malo-pomalo, ali stalno, urušava, a s rastućim ratnim i političkim krizama na raznim stranama svijeta, mogući kovitlac novog svjetskog rata sve više se iz slutnje pretvara u stvarnost koju svi pasivno promatramo.

Sve se izrečeno, sadržano u karakteru djela, percipira tek iz njegova značenja kao repertoarnog naslova, dok je umjetnička snaga predstave i njezin odjek s pozornice prema gledalištu bio kudikamo slabiji. Uglazbljen s elementima jazza, varijetea i kabaretskih točaka, mjuzikl Cabaret nabrijanim glazbenim brojevima razuzdane zabave razdvaja dramske slojeve čija snaga raste prema konačnom slomu, osobnom i kolektivnom. Koliko li je dramske snage sadržano u likovima i sudbinama Sally, gospodina Schultza, gospođice Schneider; pokušajima Clifforda da nešto učini ili postupnom razotkrivanju Ernsta Ludwiga. Ponovio se obrazac s nedavne riječke Priče sa zapadne strane: Leo Mujić istaknuo se kao atraktivan koreograf, no zakazao je kao redatelj.

U plesnom dijelu sve je funkcioniralo. Plesni i pjevački ansambl bio je razrađen i precizan, prema načelu svi kao jedan. Pjevački ansambl bio je i glazbeno besprijekoran kao i orkestar, pod autoritativnim vodstvom Ivana Josipa Skendera koji doista ostvaruje ono što kazuje u programskoj knjižici: „Kanderova glazba ne oprašta lijenost – to je glamur koji zahtijeva trud i ironija koja zahtijeva red, rad i hladnu preciznost. Cijela partitura ima dvostruku oštricu: sjaj varijetea i podzemnu tamu epohe koja nazaustavljivo tone.“

Nažalost, plesne su točke gubile snagu izraza razvodnjene beskrvnim dramskim scenama. Mladi glumci Lana Ujević Telenta u ulozi Sally i Marin Klišmanić u ulozi Clifforda nisu uspjeli ostaviti veći dojam od obećavajućih početnika, Tesa Litvan bila je pjevački problematična u ulozi gospođice Kost, Ozren Bilušić shvatio je lik gospodina Schulza kao ulogu iz neke buffo opere, donekle uvjerljiviji bio je Damir Markovina u ulozi Ernsta Ludwiga, Fabijan Komljenović u ulozi Emceeja (Konferansje) dobro je funkcionirao na osnovnoj razini, dok je najviše pružila Ivana Boban u ulozi gospođice Schneider, naročito u breht-vajlovski intoniranom songu What Would You Do.

Cabaret nije edukativni mjuzikl. On traži snažne scenske osobnosti velikoga zanatskog potencijala glume, pjevanja i plesa, kao i iskusnu ruku da ih vodi ili barem talent kada iskustvo nedostaje. Također, traži glumačko znanje kako poentirati tekst, kako izbjeći nespretnu gestikulaciju, kako podići i održati tenziju pojedinih prizora, kako oblikovati atmosferu intimnih prizora, kako izbjeći jednu te istu, više puta ponovljenu, karikaturalnost mornarâ ili kako odoljeti kršenju staroga kazališnog pravila da se izvođači ne smiju u prostoru za publiku pojavljivati u kostimima. Miješanje članova ansambla i neko animiranje publike prije početka za predstavu ne znači ništa.

Scenografija Stefana Katunara (kostimografkinja Maneula Paladin Šabanović) omogućila je publici promatranje nove pozornice HNK2 sa svim prednostima i ograničenjima.

Ova verzija Cabareta (ili dramaturške intervencije?) šteti jednom od ključnih dramski potresnih trenutaka. Riječi o zemlji koja je nekad bila Njemačka i gradu koji je nekoć bio Berlin pripadaju gospodinu Schulzu, a ne Cliffordu. Židov Schulz unatoč njima ne napušta rodnu zemlju, dok Amerikanac Clifford ostavlja sve probleme i vraća se u svoju Ameriku.