Percepcija smrti od pjesničke apstrakcije do medijske atrakcije

Ne znamo što bi Šimić kazao na brojne događaje koji se, u povodu stote godišnjice smrti ovoga pjesnika „plave skamenjene vječnosti“, cijele ove 2025. organiziraju u rodnoj mu Hercegovini, no sigurni smo da bi mu tema, ovih dana u Mostaru održane, međunarodne interdisciplinarne znanstvene konferencije – Percepcija smrti u novome mileniju. Od pjesničke apstrakcije do medijske atrakcije – bila itekako bliska. Konferencija je drugoga tjedna studenoga, u organizaciji Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sveučilišta u Mostaru i Filozofskoga fakulteta SUM-a, okupila 70-ak izlagača iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slovenije, Poljske i Srbije.

Konferencija je okupila 70 izlagača iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske,
Slovenije, Poljske i Srbije

Uime rektora Sveučilišta u Mostaru Ive Čolaka prisutne je na svečanosti otvaranja pozdravio prorektor za znanost Marko Odak, a konferenciju je otvorila predsjednica Organizacijskoga odbora i prodekanica za znanost Filozofskog fakulteta Jela Sabljić Vujica.

Suvremenost i tradicija: percepcija smrti i prolaznosti

„Ovom smo konferencijom, a u povodu 100. godišnjice smrti A. B. Šimića, željeli povezati tradiciju i suvremenost. Kad govorimo o tradiciji, mislim na tu pjesničku apstrakciju, a kad govorimo o medijskoj atrakciji, govorimo o suvremenom društvenom i medijskom oblikovanju percepcije smrtnosti, prolaznosti, općenito – smisla života“, kazala je Sabljić Vujica naglašavajući da teme konferencije nadilaze granice jedne discipline, stoga se u njihovim obradama pojavljuju različiti pristupi – od književnosti, psihologije, lingvistike, politologije, sociologije pa sve do medijskih ili umjetničkih pristupa.

„Naslov upućuje upravo na to kako se tijekom stoljeća mijenjao način na koji društvo i mediji oblikuju našu percepciju smrti i prolaznosti. Upravo ta raznolikost pristupa pokazuje koliko je Šimićeva poezija poticajna za promišljanje suvremenoga svijeta“, kazala je prodekanica Sabljić Vujica. Naglasila je kako je, zapravo, i bila nakana da Filozofski fakultet, putem interdisciplinarnosti teme i znanstvenoga dijaloga, postane središnje mjesto obilježavanja te važne obljetnice i promišljanja Šimićeva naslijeđa.

Boris Beck

Jela Sabljić Vujica /

“Vjerujemo da će rasprave i razmišljanja na ovoj konferenciji biti ne samo znanstveno vrijedni nego i poticaj za daljnja interdisciplinarna istraživanja“, kazala je.

Predsjednik Hrvatske akademije za znanost i umjetnost u BiH akademik Mladen Bevanda naglasio je kako i ova konferencija, prema broju sudionika i referata, pokazuje koliko je A. B. Šimić i danas aktualan, koliko je i naš suvremenik.

Što vrijeme više prolazi,
Šimić nam je bliži

„Što vrijeme više prolazi, Šimić – dragulj kulture – nam je bliži. Prije 27 godina, u povodu obilježavanja stote obljetnice od rođenja, podneseno je 11 referata, a ova dva dana čut ćemo više od sedamdeset izlaganja“, kazao je akademik Bevanda te dodao:

„Veseli me da će ova međunarodna konferencija proučavati i osvjetljivati život i djelo A. B. Šimića, jer on je pjesnik, esejist, prevodilac, kritik, erist, ali je istodobno istinski umjetnik i veliki mislilac. Tko još ne zna izvadak iz teksta Shakespearova Hamleta – biti ili ne biti, živjeti ili ne živjeti, to je pitanje. Slobodan sam reći, stih iz Šimićeve Opomene – čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda više je svevremen, filozofičan, poticajan. Ovu hamletovsku misao, kazano je, karakterizira neodlučnost, neopredijeljenost pred rješenjem nekog važnog pitanja. Šimićeva Opomena, međutim, budi, pokreće, poziva na djelovanje. To je poput Horacijeva: Sapere aude, ili Kantova: Imaj snage poslužiti se vlastitim razumom. Danas, u tehnologiziranom društvu koje zanemaruje humanost, umjetnost, kulturu, homo sapiensa treba imati u vidu Opomenu, jer to su riječi, kao oporuka, koje mogu biti moto svima i u svim prilikama. Prije stoljeća i više Šimićev pronicljivi duh kao da je rekao: „Čovječe, imaj dostojanstvo, osobnost, slobodu, prava, jer imaš drevnost, povijest, jezik, ime, kulturu. Što si se šćućurio, zgrčio, skupio, koga se bojiš?! Uspravi se, ne povijaj se, ne budi podanik, poslušnik.“

Meteor iza koga je ostao
neugasiv sjaj

A. B. Šimić nema, kao što imaju Matoš i Ujević, pariške godine, ali ima zagrebačke, vinkovačke i hercegovačke godine i dane. Volio je rodni kraj, hercegovački kamen, brda, taj krajolik. To je za njega bio tusculum, kao za Cicerona njegov Tusculanum, u blizini Rima. Kad smo god starih Latina, onda ćemo izreći riječi kojima su oni započinjali svaki važniji posao: Quod bonum, faustum, felix, fortunatumque sit. Neka bude dobro, blagoslovljeno, sretno i čestito ovo saborovanje u čast nezaboravnog i znamenitog A. B. Šimića, koji je, kako reče Kaštelan, bljesnuo kao meteor iza koga je ostao neugasiv sjaj.“

Boris Beck s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu izlagao je na temu A. B. Šimić i smrt – vrijeme kraja i kraj vremena. Komentirao je kako se danas sve temelji na STEM područjima – matematici, tehnici, tehnologiji, dok je poezija ostala izvan nas. „Svakodnevno uzimamo mobitel, tražimo najnovije vijest, čitamo o strahotama, a zašto ne potražiti neku poeziju, nekoga pjesnika, zašto ne baš A. B. Šimića i vratiti se sebi“, zapitao se Beck.

Andrijana Kos-Lajtman s Učiteljskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu bavila se temom smrti u pjesničkim opusima, s posebnim naglaskom na Šimića. U svome je radu istraživala prepoznatljive semantičke modele toga pjesništva i stilske mehanizme kojima razvijaju semantiku smrti.

Istaknula je da je u svojoj knjizi Poetski napon smrti: Od krika do tišine, proučavala pjesničke jezike smrti, među kojima je Šimićev izrazito istaknut, s obzirom na to da je tema smrti, po njezinu mišljenju, konstitutivna, ključna tema cijelog njegova opusa. „Doista je prisutna cijela jedna skala, jedna lepeza značenjskih varijeteta o tomu kako Šimić promatra smrt i načina na koji govori o smrti. Svi mi znamo neke od njegovih najpoznatijih stihova, recimo: I smrt će biti sasma nešto ljudsko. Međutim, smrt je kod Šimića doista puno šira, puno raznolikija od toga, a neki su pristupi ne samo različiti, nego i gotovo potpuno kontradiktorni“, zaključila je Kos-Lajtman.

Spomenimo i neke od zanimljivijih tema koje će zasigurno biti poligon za buduća proučavanja i istraživanja koncepta smrti i smrtnosti u poeziji, književnosti i umjetnosti uopće. Ivana Grbavac, Ivana Zovko-Bošnjak i Zoran Pervan izlagali su o Konceptualnim metaforama smrti u poeziji A. B. Šimića, Antun Lučić o Poetskim suodnosima s prolaznom zbiljom, a Mile Stojić o temi A. B. Šimić: čisto zlato hrvatskoga jezika. Naziv izlaganja Damira Mišetića bio je: Malen ispod zvijezda – velik u jeziku? O frazeološkoj sudbini jednoga stiha., Helena Novak Penga govorila je o temi Smrt kao motiv u poeziji A. B. Šimića i pučkome crkvenom pjevanju zapadne Hercegovine, a Nikolina Pandža o Konceptualizaciji smrti u odabranim pjesama hrvatske pop-glazbe. Mirna Brkić Vučina izlagala je o temi Eshatološke predaje Hrvata u Bosni i Hercegovini, Gordana Iličić Antun Branko Šimić i politika sjećanja: Lokalni narativi, memorijalni prostori i kulturne prakse u rodnome kraju, Marija Putica donijela je Šimićevu ‘Opomenu’ kroz prizmu tehnološke singularnosti, a Ljiljana Herceg se predstavila izlaganjem Od poetske sublimacije do medijskih kodova: Crna boja u Šimićevoj i Koromanovoj lirici te njezina suvremena medijska percepcija.

Interdisciplinarnosti konferencije i raznolikosti teme promišljanja smrti u Šimićevu opusu pridonijeli su i popratni programi poput izložbe, predstavljanja knjige Preobraženje glasova te projekcija dokumentarnoga filma Dubravka Oraić Tolić: U oblacima, Akademije za umjetnost i kulturu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku u suradnji s Oksimoronom i Klinikom kreativnosti. Dokumentarac istražuje književni i esejistički rad istaknute hrvatske književnice, znanstvenice i akademkinje Dubravke Oraić Tolić, ali i osobne refleksije o ljubavi, identitetu i društvu, što su i teme koje se provlače kroz cijeli njezin opus.

Šimić kao vječna inspiracija umjetnicima

Izložbu S onu stranu riječi – Šimić u likovnim djelima u predvorju Filozofskoga fakulteta otvorio je dekan Akademije likovnih umjetnosti Svetislav Cvetković, a riječ je o radovima studenata i profesora s Akademije. Knjiga Preobraženje glasova, koja obuhvaća prijevode Šimićevih antologijskih pjesama na 18 jezika, a koja je već doživjela svoja predstavljanja u Grudama (u sklopu ovogodišnjih Šimićevih susreta), Zagrebu i u još nekim gradovima diljem Hrvatske i BiH, predstavljena je studentima i znanstvenicima koji proučavaju Šimićev lik i književnu ostavštinu.

Zanimljiv je bio i glazbeni prinos konferenciji. Mlada ženska klapa Lakrima iz Mostara, pod vodstvom  maestra don Dragana Filipovića, praizvela je dvije Šimićeve pjesme koje je, upravo za tu prigodu, uglazbio don Dragan: Himnos i Okreni lice.

Kako je kazala Jela Sabljić Vujica, ova konferencija nije bila samo obilježavanje važne obljetnice, samo prilika za slušanje vrhunskih izlaganja uglednih profesora s domaćih i inozemnih sveučilišta, upoznavanje mladih i perspektivnih znanstvenika, razmjenu novih ideja nego i prilika za stjecanje novih prijatelja te motivacije za buduću suradnju.