Kako doći do izvora bića ili epistolarna opčinjenost

Ogled pod naslovom Circulus vitiosus ili nepresušni životni teatar (objavljen u Vijencu 25. listopada 2023) donosi prikaz romana Virus, potres, brak autorice Marine Šur Puhlovski. To je autobiografski osmišljena priča koja nesmiljeno razotkriva svakidašnje životne paradokse, ukomponirane u dramatski osmišljenu dijalektiku svjetlosti i sjena u kojoj se odvija fatalni katarzički performans, mobilan u čudesnom trajanju ljudske egzistencije, pretvarajući naš neobranjeni senzibilitet u „žal za osmijehom“.

Izd. V. B. Z., Zagreb, 2025.

Naš afektivni prostor žudi putanju kojom treba doći do izvora bića u vremenu koje troši. Tako smo se našli pred novom književnom enigmom koja će trošiti rezerve našeg entuzijazma.

Novi roman Adam o kojem će biti riječ, bogato je narativno razveden (398. str) i zahtijeva iznimnu pratiteljsku strpljivost. Autorica uvjerljivo donosi smišljena događanja koja nam, interpolirajući priče koje se vješto zanatski i inspirativno prenose u magistralne naslove Dnevnik, i naglašenu fatalnost epistolarnih aktivnosti:

(...) „Pismo završavam pričom kako sam vidjela krilatog mrava koji je preciznim ubodom u trbuh usmrtio golemog pauka, i osvrtom na sebe samu: Ja možda nikad neću napisati sve, pa ni dio onoga što bih htjela, jer u meni sve vrvi od likova, situacija, ideja, slika, golem je to svijet koji traži da ga izrazim, ali barem ću znati zašto nisam, nakon što dam sve od sebe, i moći ću iza toga stati. Da li ćeš Ti znati?“

„Zaprepastilo me ovo pismo – kao precizna prognoza onoga što će se dogoditi u budućnosti, iako sam ga napisala ne vjerujući u tu budućnost, ni kad sam je prizivala, prijatelja bih štedjela. Ljubavnik se ne štedi.“

Sofija Kralj, protagonistica je ovih turobnih bračnih i izvanbračnih storija kojima se ne vidi fatalan kraj jer je u narativni koloplet pripovjedački vješto ubačen Adam – ljubavnik, alkoholičar, nesređen i destruktivan tip, zaljubljen u Sofiju. Taj bračni trokut: iznimno tolerantan muž Maks, redatelj i donosilac zarađenog novca; nevjerna i zahtjevna supruga Sofija, priznata i nepriznata spisateljica te zaljubljenik i nezbrinuti spisatelj Adam, živi u kontekstu vremena koje evocira raspad Jugoslavije, ali pomno bilježi i povijesna događanja nakon toga.

Kao mogući zaključak, u kontekstu romana Adam, treba posebno naglasiti epistolarnu opčinjenost, tu upornu i odanu  razmjenu pisama između Sofije i Adama, stoga bismo taj roman mogli proglasiti prevalentno ljubavnim romanom. To su osjećajne rezonance koje prizivlju ljubav. Fascinantna je ta epistolarna obuzetost koja svjedoči Ljubavi:

(...) „Treći put Ti započinjem pismo – piše Adam – pa ga onda bacam. Htio sam Ti opisati svoj povratak i neprilike na putu ( pokvario mu se automobil), a onda mi se to učinilo nevažnim. Sad znam da je tome razlog strepnja koja je uvijek okrenuta budućnosti. Rastali smo se samo na tri tjedna, koja će ipak trebati izdržati. A kako da to izdrži onaj koji je u samo četiri dana s Tobom proživio sva godišnja doba. Da li sam Te ostavio u proljeću, ljetu, jeseni ili u zimi? Kako se osjećaš?“