Fior di bugia: prevođenje jezika Gianne Manzini

Prevođenje književnog djela zahtijeva prenošenje ne samo sadržaja nego i stila pisanja, što podrazumijeva „razoblikovanje“ (dekodiranje) u izvornom i „oblikovanje“ (kodiranje) u ciljanom jeziku. Što je piščev stil složeniji, to je zahtjevnije interpretirati i prenijeti odnose između autora i čitatelja – i unutar izvornika i između dvaju jezika. Lingvističke i kulturološke razlike često otežavaju prenošenje autorskog izraza, pa i same stilske prepoznatljivosti. To se jasno vidi na primjeru talijanske sintagme fior di bugia (cvijet laži) iz novele Sulla soglia Gianne Manzini, koju smo Laura E. Ruberto i ja na engleski prevele (Threshold, Italica Press, 2016) kao white dandelion blossoms (bijeli cvjetovi maslačka ).

Fior di bugia ili white dandelion blossoms? / Izvor Pixabay

Prevođenje ovog izraza bilo je osobito zahtjevno jer u engleskom ne postoji njegov izravni ekvivalent, a izraz u noveli ima i simboličnu ulogu. Autoričin odabir povezan je s njezinim prepoznatljivim stilom i pomno odabranim figurama, koje je u prijevodu trebalo sačuvati koliko je moguće. U oba jezika postoji niz naziva za biljku Taraxacum officinale, koja je poznata po tri svoja nadzemna dijela: žutom cvijetu u fazi cvjetanja, bijelom rastresitom klobuku sa sjemenkama u fazi reprodukcije te zelenim listovima. Talijanski izraz fior di bugia regionalni je toskanski naziv za maslačak, uz još najmanje petnaest drugih naziva^[1], dok ih engleski bilježi gotovo trideset
pet^[2]. Budući da nema doslovnog prijevoda, odlučile smo se za tročlani izraz koji zadržava osnovnu strukturu: riječ blossoms odgovara talijanskom fiore, white označava boju, a dandelion biljku samu.

Gianna Manzini poznata je po slojevitom, simboličnom jeziku koji čitatelju postavlja semantičko-lingvističke izazove, stvarajući ono što su kritičari nazvali „teškom umjetnošću“. Izraz fior di bugia u tom je kontekstu oksimoron koji spaja lijepo i pozitivno (cvijet) s ružnim i negativnim (laž). U noveli se motiv maslačaka – čije se sjeme raspršuje zrakom – javlja neposredno prije nego što pripovjedačica spozna fiktivnost vlastitog putovanja, čime autorica nagovještava i iluzornost same pripovijetke. Taj kontrast između stvarnog i prividnog pojačan je i naslovom Sulla soglia (Na pragu), koji tematizira granicu između jave i sna, zdravlja i bolesti, života i smrti, kao i bipolarnost odnosa majke i kćeri.

Neprevodivost komponente bugia engleskog čitatelja lišava dublje konotacije laži i privida koju izvorni govornik prepoznaje. Time se gubi sloj značenja povezan s temom varke i iluzije, središnjom u noveli. Manzini tako čitatelju i prevoditelju ostavlja zadatak stalnog dekodiranja unutar jednog i između dvaju jezika.

Prijevod izraza fior di bugia kao white dandelion blossoms predstavlja nužan kompromis: denotativno vjeran, ali konotativno osiromašen. On prenosi vizualni aspekt bijelog cvijeta (white), semantičku komponentu cvijeta (blossoms) i identitet biljke (dandelion), ali gubi dimenziju obmane (bugia) – ključnu za razumijevanje simbolike praga, iluzije i samog pripovijedanja u noveli Gianne Manzini.

^[1]   Dente di leone, tarassaco, soffione, dente di cane, cicoria selvatica, cicoria asinina, grugno di porco, brusaoci, pisciacane, piscialletto, missinina, capo di fratre, stella gialla, girasole dei prati, insalata di porci, radichiella.

^[2]  Dandelion, lion’s tooth, dandelion clock, faceclock, fairy clocks, doon-head-clock, old man’s clock, farmer’s clock, scheperd’s clock, schoolboy’s clock, what-a-clock, one-a-clock, one two three four o’clock, twelve o’clock, yellow-gowan, witch’s gowan, milk witch, stink Davie, swine’s snout, cankerwort, pee-a-bed, wet-a-bed, priest’s crown, monk’s head, combs and hair-pins, tell-time, time flower, time teller, puffball, blowball, Irish daisy, heart-fever grass, wild endive.