Umjetna inteligencija nije prijetnja knjizi

Slogan ovogodišnjeg Mjeseca hrvatske knjige 2025. „Odabrali knjižničari“ ističe važnost stručnog i posvećenog rada knjižničara. Ambasadorica manifestacije, Maja Lesinger, ravnateljica Knjižnice i čitaonice Grada Preloga, u razgovoru za Vijenac govori o ulozi knjižnica u digitalnom dobu, očuvanju baštine i osnaživanju čitatelja svih generacija.

Što za vas znači biti ambasadoricom Mjeseca hrvatske knjige 2025.?

Biti ambasadorica za mene je velika čast, ali i odgovornost. Tijekom godine slavimo zgrade i institucije, rijetko ljude koji ih oživljavaju, u ovom slučaju knjižničare. Zato mi je ova uloga osobno još vrednija, jer mogu javnosti ukazivati na važnost naše struke i ljudi koji je žive. Uz govore te sudjelovanja u središnjim programima Mjeseca hrvatske knjige, pripremam i didaktičke materijale za knjižničare te gostujem u knjižnicama diljem Hrvatske, gdje kroz razne aktivnosti promoviram struku.

Ovogodišnji slogan Mjeseca hrvatske knjige „Odabrali knjižničari“ ističe ulogu knjižničara kao stručnjaka za knjige i čitanje. Koji su, prema vašemu mišljenju, izazovi čitanja i kulture knjige u digitalnom dobu? Koja je tu uloga knjižničara?

Izazovi čitanja sve su više povezani s pažnjom čitatelja, koja, čak i kod starijih i ne potpuno digitalnih generacija, polako opada. Digitalni svijet ponudio je privlačnije i dinamičnije formate od knjiga i e-knjiga. Promjena najviše zahvaća mlade, digitalne generacije koje ne čitaju u klasičnim, tiskanim formatima. Stoga je u porastu konzumacija narativnih videoigara, interaktivnih romana i njihovih kombinacija.

No, vrijeme je na našoj strani – kad-tad dođe do zasićenja novim sadržajima pa se ljudi vraćaju knjigama kao mirnijem mediju koji omogućuje maštanje i razmišljanje.

Uloga knjižničara kroz povijest bila je, i ostaje, proučiti novitete i asimilirati ih u svoje poslovanje. Danas knjižničari ulažu mnogo truda i vremena u praćenje trendova te stjecanje digitalnih vještina. Novi se formati testiraju i koriste u programima, čime knjižnice ostaju relevantne u suvremenom dobu.

Naravno, uza sve to knjižničari stalno nude i alternativu – knjige. One tako uvijek ostaju prisutne i dostupne, makar ne uvijek u prvom planu. Knjižničar suptilno utječe na korisnika svojim preporukama, nudeći mu kvalitetnu i korisnu literaturu. Taj osobni pristup korisniku daje upravo ono što mu je u tom trenutku potrebno – utjeha, radost, informacija… A to je čarolija koju sintetički mediji ne mogu replicirati.

Projekt Wizards Unite the Libraries povezao je Prelog s globalnim fenomenom Harryja Pottera. Kako takvi projekti mijenjaju ulogu knjižnica u digitalnom svijetu?

Kroz spomenuti projekt, koji je proveden u srcu pandemije, u vrijeme izolacije i straha, spoznali smo koliko zapravo knjižnice znače ljudima u kriznim situacijama. I to ne samo u Hrvatskoj, nego i u svijetu. Uz fotografije knjižnica i kućica za knjige koje su nam slali igrači popularne igre HP Wizards Unite tijekom igranja, stizale su i njihove priče – o knjigama koje vole čitati, posjetima knjižnicama i o tome kako one na najbolji način spajaju digitalno i analogno.

Uloga knjižnica neprestano se mijenja, pa digitalno doba nije nešto što bi struku zateklo nespremnu. Knjižnice se u suvremenom svijetu profiliraju kao centri moderne tehnologije, laboratoriji inovacija te institucije u kojima rade stručnjaci za informacije.

Možda sve to na prvi pogled zvuči kao udaljavanje struke od njezina prvotnog poslanja – knjige – ili kao zadiranje u sfere drugih znanosti, no to nije točno.

Knjige su od samih početaka prenosile informacije i priče, i to za uzak krug ljudi, a o svemu su se brinule knjižnice – odnosno knjižničari. Danas su informacije i priče dostupne svima i svugdje, ali one provjerene i pouzdane i dalje prolaze kroz knjižnice. Zato nije ništa neobično što su knjižnice prigrlile digitalno te svoje aktivnosti, izložbe, programe i poslovanje djelomično presele u taj svijet. Zapravo, to je i nužno, kako bi zadržale korak s vremenom i dalje se razvijale. Korisnici su možda u početku pomalo začuđeni, jer je percepcija da „knjižnica znači knjige“ još uvijek vrlo prisutna i živa – ali to se mišljenje polako mijenja, osobito u većim sredinama.

Je li umjetna inteligencija prijetnja čitanju i knjižnicama?

UI nije prijetnja ni čitanju ni knjižnicama. Knjižničari su ovaj alat spremno prigrlili jer su svjesni da je on – samo alat. Korisnici su također svjesni da UI ponekad „halucinira“ te da nije vjerodostojan izvor informacija. Kad je riječ o čitanju iz užitka, UI ne može – niti pokušava – zamijeniti knjige, niti ritual posjeta knjižnici. To je iskustvo koje pripada ljudima.

Vaše slikovnice poput Pesjanek te gledi! ili Jaje na crno tematiziraju nematerijalnu baštinu Međimurja. Koji je najveći izazov u približavanju tih tema djeci, ali i odraslima? Koliki je interes za takve teme?

Roditelj će prihvatiti slikovnicu ako se ona sviđa djetetu. A djeca su, provjereno, najstroži kritičari. Djeca dobro prihvaćaju moje slikovnice jer im se sviđaju ilustracije te kratke, ali smislene priče. Vole Pesjaneka jer je čudovište kojeg se ne moraju bojati, Jaje im je zabavno jer putuje i skuplja stvari. Baština im je predstavljena na zabavan način, a vrijednosti i poruke su im jasne i primjenjive.

Odrasli vole te slikovnice jer ih podsjećaju na djetinjstvo, ali i zato što nude dodatne materijale za rad nakon čitanja – koji su dodatna korist ako dijete zavoli priču.

Priče koje prenosimo usmenom predajom nose univerzalnu moralnu poruku koja je uvijek aktualna. Upravo ta poruka zauzima središnje mjesto u mojim slikovnicama. Ono što predstavlja najveći izazov jest vizualna prezentacija priče, jer – htjela to ili ne – moje se slikovnice „bore“ za dječju pažnju s drugim naslovima prepunima interaktivnih elemenata i jarkih boja. Zato sam se odlučila za minimalizam koji spaja promišljen grafički dizajn i priču koja na moderan način prenosi elemente tradicije. Slikovnice sustavno koristimo u projektima promocije baštine, čime se potiče i održava interes za te teme. U našoj županiji ne postoje slikovnice niti didaktički materijali posvećeni lokalnoj baštini. Moje baštinske slikovnice uspješno popunjavaju tu nišu – na moje veliko zadovoljstvo.

Djevojčica koja je voljela čitati koristi se i kao edukativni materijal u vrtićima i školama. Koji je cilj ove slikovnice i kako pridonosi promicanju čitanja među djecom?

Djevojčica je nastala kao didaktički materijal u sklopu projekta Mreža malih slobodnih knjižnica Hrvatske koji provodimo od 2021. godine. Slikovnica je rezultat suradnje s umjetnicom i grafičkom dizajnericom Sandom Bogdan te je u osnovi bojanka, a tekst je utilitarne naravi. Slikovnica je besplatno distribuirana čuvarima kućica za knjige unutar Mreže kako bi uz pomoć nje educirali javnost o svom radu. Na taj način slikovnica pridonosi promociji slobode čitanja i isticanju važnosti pojedinca u toj priči.

Pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture godine 2021. Knjižnica i čitaonica Grada Preloga pokrenula je projekt Mreža malih slobodnih knjižnica. Što je nit vodilja tog projekta?

Na području Republike Hrvatske registrirane su 332 male slobodne knjižnice, a njihov se broj stalno povećava. Slobodno čitanje vrlo pozitivno utječe na čitateljsku kulturu i zajednicu – osobito na manjim sredinama koje nemaju izravan pristup knjižnici. Čitanje koje nije ograničeno rokom, članarinom, mjestom i vremenom doista je najčišći oblik slobode za sve knjigoljupce.

Vaš projekt #svoja, usmjeren na osnaživanje djevojčica i djevojaka ističe važnost kritičkog pristupa digitalnim sadržajima. Kako je knjižnica u Prelogu provela taj projekt?

Kroz čitanje učimo empatiju te se na siguran način uživljavamo u tuđa stanja i situacije – učimo na tuđim pogreškama. U nedostatku empatije i kroz naglašeniju otuđenost u digitalnom svijetu, pojavnost zlostavljanja, prijevara i zlonamjernih odnosa sve je češća.

Projekt #svoja nudi besplatne alate i aktivnosti namijenjene prvenstveno knjižnicama, jer one mogu osnažiti ciljnu skupinu bez prisile. Osim u aspektu edukacije i pružanja provjerenih informacija, knjižnice mogu osnaživati sve – ne samo djevojke – pažljivo odabranom literaturom. U tom kontekstu, knjižnični su fondovi prepuni različitih priručnika o odrastanju i strategijama za tinejdžere.

Knjižnice također mogu ponuditi i brojne romane za mlade ili odrasle u kojima se javljaju snažni ženski likovi. Oni mogu poslužiti kao pozitivan primjer djevojkama te im ponuditi priče u kojima mogu pronaći hrabrost i samopouzdanje. Na taj diskretan način knjige i riječi dopiru tamo gdje ponekad ljudi ne mogu.

Koju biste knjigu preporučili mladom čitatelju, a da najbolje sažima smisao knjižnice i čitanja?

Definitivno Fantastične leteće knjige gospodina Morrisa Lessmorea. Ako im se ne čita, mogu pogledati film, traje samo 15 minuta.