Temelj razvoju današnjih kvantnih računala dao je i nobelovac hrvatskog podrijetla

Nobelova nagrada za fiziku 2025. dodijeljena je Johnu Clarkeu, Michelu Devoretu i Johnu Martinisu za otkriće makroskopskog kvantno-mehaničkog tuneliranja i kvantizacije energije u električnom sklopu. Njihovi su eksperimenti početkom 1980-ih pokazali da se kvantni efekti mogu promatrati i u makroskopskim sustavima, posebno u supravodljivim Joseph­sonovim spojnicama. Time su postavili temelje za razvoj današnjih kvant­nih računala.

Eksperimenti nagrađenih fizičara dokazali su postojanje makroskopskog kvantnog tuneliranja (MQT) i kvantizacije energije u električnim krugovima. Ovi rezultati čine temelj tehnologije supravodljivih kvantnih bitova (qubita) koji se danas koriste u kvantnim računalima tvrtki IBM, Google i drugih. Međutim, ta tehnologija suočava se s ograničenjima: greške rastu s brojem qubita, a korekcija pogrešaka zahtijeva milijune fizičkih qubita za svaki logički qubit.

Topološka kvantna računala predstavljaju iduću fazu razvoja. Temelje se na ideji da se kvantne informacije pohranjuju u topološkim stanjima materije, poput Majoraninih kvazidepresija. Zbog topološke zaštite, takvi bi qubiti bili intrinzično otporniji na lokalne smetnje i dekoherenciju. Ovaj pristup razvijaju Microsoft, Delft i QuTech, uz doprinos teoretičara poput Francesca Toppane.

Nobelova nagrada za fiziku 2025. označava potvrdu zrelosti prve generacije kvantnih tehnologija – onih temeljenih na makroskopskim kvantnim efektima u supravodljivim krugovima. Ipak, topološka kvantna računala predstavljaju idući veliki korak koji bi mogao omogućiti stabilne i skalabilne kvantne sustave. Iako su još u istraživačkoj fazi, očekuje se da će u sljedećih deset do petnaest godina ta paradigma postati eksperimentalno ostvariva.

U okviru Udruge SOSRH pokrenuli smo inicijativu za obilježavanje hrvatskog podrijetla prof. Johna M. Martinisa i promicanje kvantne znanosti u Republici Hrvatskoj.

John Martinis hrvatskog je podrijetla i pripada samom svjetskom vrhu suvremene fizike. Kao profesor na Sveučilištu u Kaliforniji (UCSB) i voditelj Google Quantum Hardware tima, Martinis je odigrao ključnu ulogu u demonstraciji tzv. „kvantne nadmoći“ (quantum supremacy) te u razvoju supravodljivih qubita – temelja kvantnog računarstva nove generacije. Ova inicijativa smatra da bi barem simbolički, a potom i sadržajno, trebalo razviti program suradnje i javne prepoznatljivosti Martinisova rada u kontekstu hrvatske znanstvene i kulturne baštine. Predložene mjere: 1. Organizirati javna i stručna predavanja o doprinosima Johna M. Martinisa kvantnom računanju na FER-u, PMF-u, IRB-u i HAZU-u, uz mogućnost uključivanja samog profesora Martinisa putem videoveze; 2. Uspostaviti godišnje predavanje ili ciklus Martinis Lecture Series posvećen suvremenim istraživanjima u kvantnoj tehnologiji, pod pokroviteljstvom Ministarstva znanosti i HAZU-a; 3. Pokrenuti program međunarodne suradnje s UCSB-om i drugim institucijama na kojima je prof. Martinis djelovao, uključujući mogućnost razmjene studenata, doktoranada i istraživača u području kvantnih komunikacija i supravodljivih qubita; 4. Uvrstiti temu hrvatskih doprinosa kvantnoj fizici i podrijetla prof. Martinisa u javne tribine, medijske programe i obrazovne kampanje, kako bi se potaknulo zanimanje mladih za fiziku i napredne tehnologije; 5. Poticati Ministarstvo znanosti i visoka učilišta da formalno priznaju doprinos hrvatske znanstvene dijaspore, osobito u područjima kvantne fizike i računarstva, te da uspostave stalni mehanizam za povezivanje s istaknutim hrvatskim znanstvenicima u inozemstvu.

Ova inicijativa ne teži samo simboličkom priznanju, već i stvarnom uključivanju hrvatske znanstvene zajednice u najnaprednija svjetska istraživanja. Hrvatska ima moralnu i intelektualnu obvezu prepoznati svoje korijene u osobi profesora Martinisa te osigurati da mlade generacije shvate kako i iz ove zemlje može potjecati doprinos koji mijenja svijet.