Što (zapravo) čitaju srednjoškolci?

Carl Frode Tiller, Bijeg 

 Bijeg je melankolični roman norveškoga književnika, povjesničara i glazbenika, dobitnika mnogih književnih nagrada. Prevoditelj knjige na hrvatski jezik je Mišo Grundler koji je dobio norvešku nagradu za prevođenje, a na sastanku s autorom izjavio je kako mu je bilo izrazito teško prevesti ovaj roman zbog strukture djela i novonorveškoga jezika. Roman je strukturiran tako da uz mnogo opisa okoline i same atmosfere prelazi iz jednog lika u drugi i to u prvome licu, što ga čini nevjerojatno zanimljivim i osjećajnim. Najzanimljiviji je dio romana to što je Johannes zapravo mrtav, stoga fabula osim iz likova „skače“ i u drugo vrijeme.

Izd. Naklada Ljevak, Zagreb, 2024.  / prev. Mišo Grundler

Roman je napisan u obliku fuge, odnosno „iskače“ ili „bježi“ s jedne teme na drugu, prema čemu je i dobio naslov Bijeg. (Leona Fučkala)

Nina Polak, Dom je precijenjena riječ 

Nina Polak u svom djelu uspijeva spojiti introspektivnu priču s univerzalnim pitanjima o pripadnosti, slobodi i kompleksnosti odnosa. Roman je slojevito putovanje kroz unutrašnji svijet glavne junakinje Nynke (Skip), žene koja traži svoj ,,dom“ – unutarnji mir u svijetu prepunom nesigurnosti. Nakon sedam godina lutanja morem, Nynke se vraća u Amsterdam, grad koji više ne prepoznaje. Ovo otuđenje od prostora koji bi trebao biti njezin dom snažno odražava osjećaj izgubljenosti generacije kojoj pripada. Kontrast između mora (simbola slobode) i grada (metafore pripadnosti) stvara osnovni emocionalni sukob romana. 

Izd. Naklada Ljevak, Zagreb, 2024. / prev. Svetlana Grubić Samaržija

Roman je narativno složen, s izmjenama u stilovima i oblicima teksta: e-poruke, dijalozi i introspektivna poglavlja. Nina Polak uspjela je napisati roman koji se ne čita lako, ali ostaje s čitateljem dugo nakon što je posljednja stranica zatvorena. (Tea Baždarić)

Johanna Sinisalo, Krv anđela 

Kad sam uzela u ruke roman Krv anđela, očekivala sam složenu distopiju u kojoj će glavna tema biti nestanak pčela, ali ono što me dočekalo bila je mračna i emotivna analiza ljudske nemoći i samouništenja. Roman me uvukao u svijet pčelara Orva, ali i u dubinu njegove tuge zbog gubitka sina.

Izd. Naklada Ljevak, Zagreb, 2024.  / prev. Boris Vidović

Priča me posebno dirnula jer autorica duboko zadire u ljudsku psihu i istražuje našu potrebu da se borimo protiv vlastitih ograničenja, da, poput Orfeja, tragamo za onostranim kako bismo pronašli nešto što nismo spremni prihvatiti – vlastitu smrtnost. Taj mistični aspekt dodaje čitavoj priči mračnu, gotovo bajkovitu atmosferu koja me držala u napetosti i potaknula na razmišljanje o tome kako i sama doživljavam prirodu.

Ovaj je roman priča o tugovanju i ljudskoj potrebi za transcendencijom, čak i kada znamo da ćemo pritom možda izgubiti dio sebe. (Lara Baždarić)