Raskoš svjetlonosne imaginacije

Ovaj ogled o knjizi Hicele Ivon Pjevanja lutki Mjesec započinjem riječima nadahnute lutkarice Vlaste Pokrivka: „Lutka nije ništa govorila. Susret je bio kratak, insceniran, djelovao je kao minijaturna lutkarska igra.“ Lutkarica Vlasta Pokrivka u jesen 1977. osmislila je i oduhovila lutku Mjesec, čije je djelovanje po riječima spomenute Lutkarice, „najsličnije buđenju duše“. To je metaforički bljesak u supostojanju kreativnog domišljaja koji valorizira prostore stvaralačke intimnosti i usuglašava prostore svijeta u kojem se čovjek predaje svekolikim nazočnostima, u kojima čovjek gubi svoju čovjekoliku samoću da bi se u supostojanju s drugima ostvario kao osobnost.

Izd. Ogranak Matice hrvatske
u Splitu, Split, 2025.

I tako je nastala knjiga koja promiče „raskoš svjetlonosne imaginacije“. To je knjiga koja donosi radost maštanja i bogatstvo iznimnog nadahnuća. Od Uvodnog pjevanja lutki Mjesec, u kojem je ostvaren „sklad tjelesnosti, duševnosti i duhovnosti“, otkrivajući nam „put iskupljenja zanemarenih ljudskih vrijednosti – od zahvalnosti i suosjećanja do velikodušnosti, nesebičnosti i zajedništva, do dobrote i ljubavi za druge“, to je doživljaj ljudskosti i stvaralačka aura Istine i Ljubavi.

Tako su nastala Pjevanja mladih o lutki Mjesec koja podsjeća na „morsku pjenu, na oazu u pustinji“. Lutka Mjesec oličava „uzor čovječanstvu“, ona je „nedostižna sreća, prijatelj koji pruža pomoć“, koji „gleda očima istine“ i odlazeći „ostaje i dalje u nama“. To je lutka Mjesec koja je inspirirala mlade svojom kreativnom jednostavnošću: „Pozlaćena tikvica, svilena tkanina zlatnožute boje, sjajni žućkasti konac, uska srebrna vrpca, tri štapa...“ Pojavivši se u scenskom prikazu, „iz dubine“, uz glazbu Beethovenove Mjesečeve sonate, simbolično osmišljen u odlasku: „On odlazi, (...) starčev posljednji pogled, / to je dug, nježan pogled pun tuge, / a ipak s toliko obećanja, s toliko nade, / kao da upozorava... / Posljednji okretaj glave prije odlaska. / Pogled lutke dopire do dna srca.“

 Kao što je lutka Mjesec svojim postojanjem začarala mlade, tako je oduhovila i nadahnula književnike. U knjizi Pjevanja lutki Mjesec kreativno su, odabranim ulomcima, prisutne Nada Zidar Bogadi (zbirka pjesama za djecu Mjesečev sin), Maja Gjerek Lovreković (zbirka duhovnih pjesama Mjesečeva karta), Vesna Krmpotić (To ljubav ide prema nama). Svojim kreativnim prilozima zastupljeni su još: Nada Zupanc, Mira Gauš, Nada Horvat, Tin Kolumbić i Marija Dabrić.

Vrijedan doprinos knjizi Pjevanja lutki Mjesec svojim edukativnim recenzijama dale su i profesorice Ozana Iveković i Livija Kroflin (Lutka koja govori o nama).

Ova jedinstvena knjiga u suglasju je s metaforom ljubavi. Ona je potvrda osobnosti. Njezina je osebujnost u dinamičnom kontinuitetu poetski osmišljenih maštanja i bogatstvu inspiracija. A sve te poetski osmišljene varijacije o lutki Mjesec govore o krhkosti ljudskog Ja, o fenomenu transcendentnosti i obilježju istančanog senzibiliteta. Lutka Mjesec je usvojena, udomljena. Poetika doživljaja lutke Mjesec postaje bajkom. Ona je izmaštano darivanje. Opčinjena lutkom Mjesec, autorica Hicela Ivon promiče radosno kretanje mašte. Ona je sjajan primjer kako osmisliti da stvaralačkim senzibilitetom prodiše duša.