O suvremenoj književnosti njemačkog govornog područja

U Zagrebu i Osijeku od 6. do 9. listopada održan je drugi Festival suvremene austrijske, njemačke i švicarske književnosti u organizaciji nakladničke kuće Leykam international, na kojem su predstavljeni autori i djela njemačkog govornog područja. Gosti ovogodišnjeg festivala bili su Meral Kureyshi, Rasha Khayat, Ljuba Arnautović, Franzobel, Egyd Gstättner, Norbert Gstrein i Michael Köhlmeier. Za predstavljanje autorica i autora zaduženi su bili Edo Popović, Boris Beck, Milka Car, Ursula Ebel, Tobias Huttner, te prevoditeljice i prevoditelji Vedrana Gnjidić, Andy Jelčić, Igor Crnković i Darko Crnolatac. A u programu su također sudjelovali i studenti germanistike Filozofskog fakulteta u Zagrebu, te učenici i profesori Njemačke internacionalne škole u Zagrebu.

Austrijski pisac Franzobel predstavio se romanom Einsteinov mozak, u Zagrebu i u Osijeku, kao početni i završni događaj festivala. Riječ je o pikarskom romanu koji predstavlja kroniku vremena, a pripovijeda o patologu Thomasu Harveyu koji je ukrao Einsteinov mozak te u jednom trenutku počeo s njim komunicirati. Austrijski pisac Norbert Gstrein studentima germanistike predstavio se romanom Dok sam bio mlad o fotografu Franzu, gladnom života i željnom sreće i njegovim životnim previranjima. Prvog dana festivala otvorena je i izložba Lorenza Helfera Slikar i njegova sjena – Petömihályfa te je predstavljen roman Filozofski parobrod austrijskog pisca Michaela Kohlmeiera, koji se bavi temama deportacije i egzila kroz priču o arhitektici Anouk Perleman-Jacob. Rasha Khayat, spisateljica iz Njemačke, svoj je roman Ne vraćam se predstavila grupi učenika Njemačke internacionalne škole koji su vodili dinamičan i zanimljiv razgovor s autoricom. Njezin je roman sjajno i poetično napisana priča o prijateljstvu, usamljenosti i gubicima. Rasha je i autorica podcasta Fempire u kojem spisateljice govore o autoricama koje su na njih ostavile važan utjecaj. Austrijski pisac Egyd Gstattner predstavio se knjigom Ja sam car, zbirkom satiričnih priča u kojima piše o mnogim fenomenima današnjeg svijeta. Švicarska spisateljica Meral Kureyshi predstavila je publici svoj treći roman U moru nikad nismo bili, priču o samoći, patnji, obitelji, ženama različitih generacija i pitanju živimo li živote onako kako bismo to zaista željeli ili onako kako mislimo da to moramo. A hrvatskoj publici dostupni su i njezini romani Slonovi u vrtu i Pet godišnjih doba. Austrijska književnica Ljuba Arnautović s Milkom Car predstavila je završni naslov svoje trilogije, Prve kćeri, a spomenuta su i dva prethodna naslova trilogije, U tajnosti i Lipanjski snijeg. Milka Car izvrsno je sažela i izložila sve važne karakteristike autoričinih romana koji se bave sudbinom jedne obitelji u vrijeme velikih povijesnih previranja na području Austrije i Rusije.

Festival je u Zagrebu zatvoren okruglim stolom na temu Fakti i fikcije u suvremenoj književnosti koji je moderirala Ursula Ebel, a u kojem su sudjelovali Rasha Khayat, Meral Kureyshi, Ljuba Arnautović, Boris Beck, Edo Popović, Franzobel, Egyd Gstattner i Michael Kohlmeier. Ono što je moglo biti poticajno i inspirativno izmaklo je kontroli i pretvorilo se u vrlo neugodnu situaciju u trenutku kada je moderatorica sudionicima postavila pitanje kako doživljavaju književnost u posljednje vrijeme, što smatraju pozitivnim, a što negativnim. Muška strana okruglog stola, većinom iznervirana moralnim načelima, političkom korektnošću i kulturom otkazivanja zaključila je da je sve lošije. Započela je rasprava o zabrani uporabe N-word, Franzobel i Kohlmeier posebno su bili iziritirani time što je danas takvo izražavanje zabranjeno i smatra se uvredljivim, a Edo Popović istaknuo je da ga smeta politička korektnost. Spisateljica Meral Kureyshi intervenirala je i pitala se što je za njih uvredljivo u tome da treba paziti na rječnik, na što je Kohlmeier odgovorio da je to što govori klišej i ideologija. Žučna rasprava i inzistiranje pojedinih autora kako je za njih uvredljivo što ne mogu koristiti riječi koje žele preraslo je u neugodno, neprikladno, rasističko, mizogino i agresivno finale posebice prema dvjema autoricama koje su se mogle naći napadnutima (Khayat i Kureyshi). A posljednje što bi autori ovakvog tipa željeli je slušati žene drugačije boje kože ili religije kako im drže predavanje o tome što je rasizam i zašto je neprihvatljiv. Premda bi im ono bilo prijeko potrebno.