Novačićeva posveta Tadijanoviću

„Drage moje riječi, / mile moje riječi, / što ćete mi reći, / Ako vas zapitam: / dokle će moj život / živovati s vama? / Riječi prstom prijete: / blago se smješkaju, / za uglom nestaju.“ Ta blaga strepnja, koja je prožela pjesnika jedne kolovoške večeri 2005. godine i koju je sročio u svoju posljednju pjesmu službenog pjesničkog opusa, jedne rujanske večeri dvadeset godina kasnije rasplinula se u umjetničkom susretu riječi s glazbom. U godini obilježavanja 120. obljetnice rođenja Dragutina Tadijanovića Galerija umjetnina Slavonskog Broda priredila je koncert na kojem je praizveden ciklus solo pjesama Zorana Novačića nadahnutih Tadijanovićevim stihovima.

Jurica Jurasić Kapun i Viktor Čižić na nastupu u Glazbenoj školi Slavonski Brod / Foto privatna arhiva

Veza Tadijanovića, Novačića i Galerije umjetnina započela je na književnoj manifestaciji Tadijine jeseni 3. studenoga 2023. Tada su Novačićev ciklus od dvanaest uglazbljenih Tadijanovićevih pjesama pod naslovom Dječak u sjeni vrbe praizveli bariton Jurica Jurasić Kapun i klavirist Viktor Čižić. Uspjeh glazbenog događaja potaknuo je Galeriju umjetnina na nastavak suradnje s glazbeničkim trolistom, što je rezultiralo novim koncertnim programom u godini velike obljetnice. Ovaj put Novačić je glazbeno oživio novih dvanaest Tadijanovićevih pjesama koje je obuhvatio naslovom Ti i moje srce te njihovu praizvedbu povjerio istim interpretima.

Novačić je do sada skladao niz solo pjesama među kojima treba istaknuti tri ciklusa na stihove Dobriše Cesarića, dva ciklusa na stihove Vesne Parun te po jedan ciklus na stihove Izvora Oreba i Antuna Branka Šimića. Pridružimo li ovome i dva ciklusa na Tadijanovićeve stihove, otkrivamo kontinuiranu skladateljevu fascinaciju pjesničkom riječju i pjevanim tonom. Za dvanaest vokalnih minijatura ciklusa Ti i moje srce Novačić je odabrao pjesme iz ranog Tadijanovićeva pjesničkog opusa nastale između 1921. i 1929. godine. Ne vodeći se kronologijom, kreirao je dinamičnu glazbeno-poetsku cjelinu grupirajući pjesme prema ozračjima koje evociraju, „od ljubavne tematike, prožimanja prirode i pjesnikova melankoličnog stanja, pa do oduševljenja rodnim slavonskim ravnicama i završne slike mlade vezilje koja se pripravlja za udaju“.

Novačić ima izvrstan osjećaj za pjesnički predložak čije motive pretvara u glazbene slike. Svaka od njih uronjena je u romantičarski glazbeni izričaj, pri čemu skladatelj ne teži bujnosti, nego je, naprotiv, stalno u potrazi za prozračnom strukturom kako bi pjesnička riječ i njezino značenje došli u prvi plan. U toj potrazi pronašao je izvrsne partnere u Jurici Jurasiću Kapunu i Viktoru Čižiću koji su svakoj minijaturi dali posebnost, a ujedno uspjeli kreirati zaokruženu glazbenu priču ciklusa. Kapunova baritonska fleksibilnost, voluminoznost u glasu, bogatstvo boja i dinamičkih nijansiranja te savršena dikcija plijenile su slušateljevu pažnju, dok je Čižić svojim pijanističkim umijećem pružao postojano izvorište iz kojeg je svaka minijatura izrastala te se u nju vraćala.

Praizvedbi ciklusa prethodio je Kapunov i Čižićev probir popijevaka i klavirskih minijatura iz pera hrvatskih skladatelja 20. stoljeća. Večer su otvorili izvedbom kultne Serenade Josipa Hatzea, na što se nadovezao Čižićev izbor triju minijatura iz Života cvijeća Dore Pejačević (Ljiljani, Ruža i Visibabe). Slijedile su popijevke Meni zvoni Josipa Vrhovskog i Bor Jakova Gotovca, a prvi dio koncerta zaokružio je Viktor Čižić izvevši vlastitu trostavačnu Sonatinu u kojoj je spojio izvođačku i autorsku narav. Povezavši prošlost sa sadašnjošću, u koncertnom programu ove rujanske večeri glazbenici su dokazali da ni Tadijanović ni njegove riječi ne trebaju strepiti – nego se osmjehnuti novome životu u budućnosti.