Nova šansa za mir u Gazi

Nakon dvije godine ratovanja, baš nakon obljetnice strašnog napada terorističke skupine Hamas na izraelske građane, nastale su najbolje prilike za mir. Izraelska vlada pristala je provesti prvu fazu američkog plana za okončanje rata u Pojasu Gaze. Teroristička organizacija Hamas prethodno je pristala na prijedlog američkog predsjednika Trumpa, koji predviđa povlačenje izraelske vojske i oslobađanje svih izraelskih talaca i oko 2000 palestinskih zatvorenika.

Dvije godine rata ozbiljno su oslabile Hamas. Izbori će se uskoro održati u Izraelu, a ankete sugeriraju da će Netanyahu izgubiti vlast, što znači da će vrlo vjerojatno stati pred sud – ali ne onaj međunarodne zajednice, nego svoje zemlje, gdje ga se tereti za gospodarski kriminal. I Palestinci i Izraelci stoga bi uskoro mogli imati novo i, nadamo se, znatno bolje vodstvo. Sjedinjene Američke Države moraju izbjeći ponovno ugađanje najgorim impulsima Izraela, kao što je to Trump činio do nedavno, te osigurati da Netanyahu, nakon što je omogućio povratak talaca, ne traži izgovor za nastavak rata i nastavak izgradnje ilegalnih naselja. Arapske i muslimanske zemlje u regiji (od Egipta do Turske i zaljevskih monarhija) moraju se, politički, financijski i diplomatski obvezati te biti spremne rasporediti mirovne snage za upravljanje poslijeratnim razdobljem u Pojasu Gaze. Ali i Europa, koja je bila tako razočaravajuće tiha i podijeljena suočena s užasima posljednje dvije godine, mora konačno poduzeti mjere.

Razmjena zatvorenika i talaca nakon sporazuma o prekidu vatre između Izraela i Hamasa 14. listopada / Izvor Middle East Images/ABACA / PIXSELL

Trump je prethodno zauzeo vrlo blagonaklon stav prema Netanyahuu. Njegova nagla promjena stava započela je nakon izraelskog napada na Katar. Prijetnje specifičnim američkim poslovnim interesima u tom kontekstu dovele su do revizije stava američkog predsjednika. Na svoje veliko zaprepaštenje, Netanyahu je bio prisiljen priznati da jednostavno nije imao dovoljno gotovine za nastavak ratnog pohoda koji je imao za cilj etničko čišćenje, prema riječima najesktremnijih ministara u njegovoj vladi – a njih ne nedostaje. Tako je Donald Trump postao čimbenik koji razlikuje pregovore na Bliskom istoku od svih prethodnih. Možda se čini paradoksalnim, ali upravo nepredvidljivost, naglost i potpuna ravnodušnost prema institucijama najnekonvencionalnijeg predsjednika u povijesti SAD-a označavaju pravu prekretnicu za pregovaračkim stolom koji već predstavlja prekid s prošlošću. Upravo oni elementi koji ga ponekad čine uznemirujućim u pogledu otpornosti američkog demokratskog sustava postaju ključni u pregovorima u egipatskom Sharm el-Sheikhu.

Danas vidimo tračak nade. Rusija je prestala biti relevantna od promjene režima u Siriji. Arapske zemlje počinju stavljati budućnost ispred svoje mržnje prema Židovima. Nesigurnost iranskog režima nakon ciljanih američkih bombardiranja i izraelskog neutraliziranja organizacija poput Hezbollaha daje povoda za nadu. No, je li sve sad gotovo? Palestinci žele oslobađanje Marwana Barghoutija i Ahmada Saadata, dvojice glavnih vođa druge intifade koji su osuđeni na više doživotnih ili dugogodišnjih kazni zatvora. Barghoutija Palestinci smatraju simbolom otpora, a međunarodni diplomati, uključujući neke izraelske političare, uvjereni su da bi mogao postati nasljednik predsjednika Palestinske samouprave Mahmouda Abbasa. Iznad svega, zahtijevaju oslobađanje terorista koji su sudjelovali u masakrima 7. listopada 2023. i povrat tijela Yahye Sinwara i njegova brata Mohammeda, koji su zajedno planirali masakr.

S druge strane nastupa hladni i proračunati realizam. Čak i ako Hamas doista oslobodi žive izraelske taoce i preda tijela onih koji su umrli u zatočeništvu, pa čak i ako Izrael oslobodi svoje zatvorenike i povuče svoje trupe, obje će strane tražiti izgovor za nastavak borbi čim započne primirje. I Netanyahu i Hamas duguju svoje političko postojanje ovom kriminalnom ratu. Bez njega, izraelski premijer odavno bi sjedio na optuženičkoj klupi pod optužbama za korupciju i kršenje dužnosti jer nije zaštitio zemlju od terorističkog napada 7. listopada. A beskompromisna i nemilosrdna borba protiv Izraela temelj je politike palestinskih radikala. Svaki pedalj ovog plana bit će prilika za obje strane da nastave rat. Poteškoće uopće nisu riješene. Pojas Gaze leži u ruševinama, Istočni Jeruzalem i Zapadna obala su okupirani. Politika kolonijalnih naselja izraelske vlade pretvara život u pakao za dugogodišnje stanovnike. Sada se požari gase uz punu svijest o tome da će se uskoro ponovno rasplamsati. Čak i ako oružje utihne, još uvijek nema znakova održive palestinske države s vlastitim granicama. Izrael potpuno odbacuje tu ideju. I ne pomaže što bi ratoborni izraelski ministri trebali biti izvedeni pred međunarodne sudove i što ne postoji pristojno palestinsko
vodstvo.  

Završetkom cjelokupnog izraelsko-palestinskog sukoba, na gubitku bi bile regionalne države čije vanjskopolitičke strategije ponajviše ovise o ovom sukobu, kao i lobističke organizacije na Zapadu i industrije oružja. Čak i ako primirje u Gazi preraste u trajno odsutstvo vojnih operacija, stvari će se vratiti na početak, kao da se dvije godine ratovanja nisu ni dogodile. A rješenja neće biti.

Prema filozofu Ernstu Blochu, ljudska svijest nije samo proizvod ljudskog postojanja, već je obdarena i „viškom“ koji može pronaći izraz kao „ono što još nije postalo“ u društvenim utopijama, umjetnosti ili sanjarenjima. S obzirom na vrlo stvarnu tragediju na Bliskom istoku, takva metafizika može zvučati cinično. Međutim, Blochov princip nade može se shvatiti i kao kolektivna moć mašte koja utječe na stvarnost bliske budućnosti. Pogotovo sada kada je plan za rješavanje sukoba na stolu, i mi u Europi trebali bismo prakticirati solidarnost i nadu.