Najugledniji hrvatski teatrolog Boris Senker iznimno je aktivan i redovito čitateljima podastire nove knjige, bile one znanstveno-stručne studije ili zbirke dramskih tekstova (jer je Senker, kao što je poznato, plodan i izvođen dramatičar). Književnici i kazalištarci, najnovija Senkerova knjiga (inače 286. naslov u biblioteci Mala knjižnica Društva hrvatskih književnika) ubraja se u prvu skupinu u okviru Senkerove opsežne bibliografije.

Izd. DHK, 2025.
Naime, riječ je o zbirci kraćih studija o znakovitim osobnostima hrvatske drame, kazališta i teatrologije, redom Senkerovim suvremenicima, čiji je rad Senker pratio i iz njega, za potrebe eseja, ponešto izdvojio. Neke su studije ipak opremljene i znanstvenim aparatom, dok su druge strukturirane poput osobnih reminiscencija. Redaju se naslovi (primjerice, Priča kao sudbina u četiri Brešanova dramska teksta, Ivo Gregurević u kazalištu, Doprinos Darka Gašparovića stvaranju hrvatskoga dramskog kanona…) te se stvara štivo koje bi se slobodno moglo označiti malom osobnom antologijom kazališnih (su)putnika.
Specijalizirani časopis za plesnu umjetnost Kretanja, čiji je nakladnik Hrvatski centar ITI, objavio je broj 43, tematski posvećen povijesti i suvremenom odnosu prema hrvatskim baletima.

Izd. HC ITI, 2025.
Znakovita naslova Sto godina baletnih licitara, evocirajući tako najpoznatije djelo hrvatskog baletnog repertoara, Licitarsko srce Krešimira Baranovića, Kretanja donose niz tekstova teatrologa, muzikologa, glazbenih i plesnih profesionalaca koji propituju odnos prema Baranovićevu Licitarskom srcu. Time postaju i svojevrsna monografija tog djela čije je značenje za hrvatsku plesnu umjetnost, i to ne samo i isključivo baletnu, vrlo veliko. Glavna urednica Kretanja je Maja Đurinović.
Nije običaj posebno pisati o knjižicama pojedinih predstava, već se njihov sadržaj (ako uopće) spominje tek uzgred u kritikama predstave za čije su potrebe nastale. Ipak, knjižica predstave Budi uvijek kao zmaj, u režiji Olje Lozica, a prema dramskome tekstu Espija Tomičića, nagrađenom na natječaju HNK u Zagrebu za najbolji dramski tekst, zaslužuje poseban spomen jer je u njoj objavljen cjeloviti Tomičićev tekst, koji prethodno nije bio dostupan (osim jednog ulomka objavljenog u Vijencu).

Dramatičar Espi Tomičić / Snimio Robert Anić / PIXSELL
Praksa je to koja u zagrebačkom HNK nije nepoznata, no u posljednje je vrijeme (ponovno) postala neredovitom. To, posebno kada se radi o novim ili teže dostupnim tekstovima, nije dobro. Naravno, objavljivanje dramskog teksta koji obuhvaća dvadesetak stranica dodatan je trošak, ali je i vrijedan doprinos cjelovitosti informacije pružene publici. Stoga bi u knjižicama trebalo, što je više moguće, objavljivati dramske tekstove (ali i tekstove dramatizacija).
825 - 23. listopada 2025. | Arhiva
Klikni za povratak