Jedno od ponajboljih festivalskih godišta

Pedeset i peto izdanje Varaždinskih baroknih večeri proteklo je u slavljeničkom ozračju. Već i površan statistički pregled događaja na to upućuje: u suradnji sa sedamnaest zemalja koje su dosad bile države partnerice festivala – Italija, Slovenija, Mađarska, Austrija, Češka, Slovačka, Francuska, Njemačka, Poljska, Japan, Švedska, Irska, Švicarska, Izrael, Španjolska i Portugal – održano je dvadeset koncerata u središnjem, varaždinskom dijelu programa, jedanaest u bližoj i široj okolici grada te u susjednim županijama uz brojne popratne programe – glazbene, likovne, pedagoške, filmske i gastronomske – obuhvaćene pod zajedničkim nazivom Total Baroque.

Ideja da se na pedesetu obljetnicu festivala okupe glazbenici zemalja s kojima je festival do tada ostvario partnersku suradnju, a koja se zbog pandemije bolesti COVID-19 nije mogla realizirati, ove je godine napokon ostvarena te rezultirala jednim od ponajboljih festivalskih godišta. Ne samo brojnošću (ponekad bi se održavala i po tri koncerta istodobno) i raznolikošću događaja – na kojima su, između ostalog, zemlje partnerice predstavljale svoju tradicijsku glazbu i nacionalna jela – nego prije svega iznimno visokim interpretativnim i izvodilačkim standardima i dosezima kako domaćih, tako i inozemnih glazbenika.

Koncertom u Varaždinu Hrvatski barokni ansambl
obilježio je 25. godišnjicu postojanja / Izvor VBV

Impresivan instrumentalno-koncertantni blok

Šaroliko društvo, za potrebe festivalskog programa dodatno ispremiješano povezivanjem solista i ansambala iz različitih zemalja, donijelo je i raznolikost sadržaja, programskih težišta i interpretativnih pristupa. U tom se smislu programske cjeline ovogodišnjeg festivala – teško usporedive, ali redovito pažljivo osmišljene i povezane u zaokružene umjetničke projekte – mogu radi preglednosti tek površno grupirati u rasponu od briljantnih instrumentalnih i vokalnih koncertantnih skladbi virtuoznih solističkih dionica, preko tematskih i opsežnih vokalno-instrumentalnih projekata do, uvjetno rečeno, alternativnih programa koji istražuju i povezuju glazbe i/ili izvodilačke prakse udaljenih kultura i/ili razdoblja.

Instrumentalno-koncertantni blok bio je zaista impresivan. Započeo je koncertom otvaranja na kojem je nastupio talijanski ansambl Il Giardino Armonico pod ravnanjem Giovannija Antoninija koji je ujedno bio i solist na blokflauti, a uz njega su kao solisti još nastupili Avi Avital na mandolini i Stefano Barneschi na violini. Niz se nastavio već sljedeći dan s Varaždinskim komornim orkestrom i francuskim čembalistom Philippeom Grisvardom kao solistom i umjetničkim voditeljem, zatim berlinskim ansamblom Akademie für Alte Musik te na samom kraju festivala Zagrebačkim solistima sa švicarskim blokflautistom Mauriceom Stegerom.

Bilo da se radilo o djelima talijanskih majstora (A. Vivaldi i G. Paisiello) koja su činila glavninu programa ansambla Il Giardino Armonico, bilo francuskih (J.-M. Leclair, S. Leduc) i rijetko izvođenih njemačkih skladatelja sredine i druge polovine 18. stoljeća (Ch. Nichelmann, E. W. Wolf) što su ih na programu imali Varaždinski komorni orkestar i njihov gost, ili o „europskom baroknom putovanju“ (F. M. Vercini, G. F. Händel, J-F. Rebel, G. Ph. Telemann, A. Vivaldi, F. Geminiani) berlinskog ansambla ili talijansko-njemačkom Zagrebačkih solista, u izvodilačkom su smislu sva redom bila pravi tour de force za soliste, pri čemu su im ansambli bili virtuozna i nadahnuta podrška. Obilježene dubokim razumijevanjem stila, moćno energetske, izvodilački precizne, strasne, žarkog, punog, bogatog kolorita i dinamičkih nijansi, izvedbe doslovno svih navedenih solista i ansambala mogu se smatrati špicom instrumentalnog virtuoziteta ovogodišnjeg festivala.

Bogati program VBV-a privukao je brojnu publiku

Za njima nimalo ne zaostaju koncerti Ivane Lazar (sopran) i Nine Tarandek (mezzosopran) uz Cameratu Garestin te Francesce Lombardi Mazulli (sopran) uz Cameratu Kilkenny, koji bi se programski mogli svrstati u vokalno-koncertantni blok. U oba slučaja riječ je o iznimno zahtjevnim programima: kantatama i duetima G. F. Händela te D. i A. Scarlattija u prvom te kantatama G. F. Händela i G. Muffata u drugom slučaju – koje su sve tri pjevačice izvele ne samo glazbeno, nego i dramatski uvjerljivo. Besprijekorna intonacija, jasnoća dikcije, potpuna kontrola dinamike i izraza, osjećaj za dramski luk i frazu, suglasje između vokalne i retoričke geste, ukratko ravnoteža tehničke sigurnosti i scenske prisutnosti, učinila je njihove izvedbe briljantnima, a interpretacije zaokruženima i izražajno snažnima.

Koncert slovačkog ansambla Musica Aeterna uz sudjelovanje sopranistica Gabriele Eibenove i Lenke Cafourikove, a pod umjetničkim vodstvom Petera Zajičeka, pokazao je vrhunsko umijeće i virtuozitet glazbenika i u vokalnom i u instrumentalnom dijelu. Na programu njihova koncerta bile su skladbe koje je češki skladatelj Jan Dismas Zelenka sakupio u vrijeme kada je djelovao u Dvorskoj kapeli u Dresdenu. Riječ je o opernim arijama, duetima, kantatama njemu suvremenih skladatelja poput Hassea, Händela, Porpore, Vivaldija, koje su mu – osim što su se izvodile u raznim dvorskim prigodama – služile u radu s mladim pjevačima. Vokalne i instrumentalne isječke iz većih glazbenih cjelina različitih autora ovdje povezuje Zelenkina zbirka i energična, virtuozna i nadahnuta izvedba pjevačica i instrumentalnog ansambla.

Oratorij Mesija G. F. Händela

Najveći projekt predstavljen na festivalu i za hrvatsku glazbenu scenu svakako najvredniji je oratorij Mesija G. F. Händela kojim je Hrvatski barokni ansambl obilježio 25. obljetnicu postojanja. U izvedbi su mu se pridružili Akademski zbor Ivan Goran Kovačić, solisti Hana Ilčić, Franko Klisović, Mislav Lučić i Marin Čargo, a pod ravnanjem Ivana Šćepanovića. Besprijekorna izvedba u svakom segmentu glazbenog tkiva – solističkom, zborskom i orkestralnom – dodatno je dobila na značenju uključivanjem mladih glazbenika – solista i posebice dirigenta, čiji je rad sa zborom i ravnanje toliko zahtjevnom partiturom pokazalo zanatsku i umjetničku zrelost. U grupi velikih vokalno-instrumentalnih projekata svakako treba spomenuti i mađarski Orkestar Orfeo i Zbor Purcell pod ravnanjem Györgyja Vashegyija koji su vrhunskom i nadahnutom izvedbom uz kantate G. Ph. Telemanna i J. S. Bacha varaždinskoj publici predstavili još jedan, nedavno otkriveni Magnificat F. I. Tume.

Među ansamblima koji istražuju i povezuju glazbe i/ili izvodilačke prakse udaljenih kultura ili udaljenih razdoblja istaknuli su se prije svega češki Collegium Marianum pod umjetničkim vodstvom Jane Smeradove te španjolska Academie del Piacere uz flamenco plesačicu Anu Morales pod vodstvom Fahmija Alqhaija. I dok prvi, projektom pod nazivom Cachua Serranita – Glazba, ples i naša Gospa na drugom kraju svijeta prati misionarski put kojim su skladbe čeških skladatelja i u njima korišteni češki narodni napjevi odlazili u Južnu Ameriku i zatim se izmijenjeni vraćali u Europu, drugi, ne baš maštovito, pokušava suvremenu improvizacijsku praksu primijeniti na skladbe 17. i 18. stoljeća vjerujući kako su upravu za takvu praksu mišljene, opravdavajući je – ili tek prikrivajući nedostatak vlastite uvjerljivosti – dodavanjem flamenca u spektakularnoj izvedbi Ane Morales.

U svakom slučaju bilo je to jedno intenzivno festivalsko izdanje. Šareno, ali isto tako prepuno vrhunskih glazbenih događaja. Bilo je naravno i koncerata koji nisu za pamćenje. No u kontekstu jubilarnog, i zaista puno toga dobrog, o njima nije vrijedno pisati. Jer ovogodišnje će se Varaždinske barokne večeri prije svega pamtiti kao mjesto susreta, uključivosti, dijaloga i neiscrpne glazbene znati­želje.