Fragmenti crnohumornih ljudskih drama

Kad sam ljetos u Vespazijanovoj Areni prvi put gledao mozaičnu humornu egzistencijalnu dramu Južina, debitantsko dugometražno ostvarenje scenarista i redatelja Ante Marina u koje su dodani i elementi trilera, dojmovi o filmu koji je prikazan na otvorenju 72. Pulskog filmskog festivala bili su dvojaki. Tada mi se nije svidjelo to što su neki likovi nedovoljno zanimljivi, a nezasluženo im se daje previše vremena, kao i to što sam neke situacije doživio suviše stereotipnima i banalnima. Smetao mi je i manjak dramaturške konzistentnosti i „ispeglanosti“, jer se cjelina pred kraj počne raspadati ne samo u nizanju razgovornih scena, nego i u nedovoljno razrađenoj završnici koja je uz to tragična bez jasnih motiva. Zamjerao sam zbog uvođenja nekih likova (ponajviše Bilija Lava kojega tumači Mijo Kevo, ali i Adriana kojega interpretira Zdravko Vukelić), koji se isprva čine važnima i smislenima, osobito u slučaju Bilija Lava, da bi se naposljetku pokazali uglavnom kao deus ex machi­na rješenja, kao način za zaokruživanje priče i stavljanje točke. Narkoman i nasilnik Bili bio mi je posebno problematičan, jer je najprije uspostavio određeni odnos sa sredovječnom umirovljenicom Ankom koja u sve zabada nos (Snježana Sinovčić), da bi pred kraj bio zaslužan za spomenutu nemotiviranu tragiku.

U autorskoj „svići“ Ante Marina svakako ima ulja, i bit će zanimljivo
pratiti kako će ona dalje gorjeti

Već pri tom prvom gledanju cijenio sam vrline filma koji je naposljetku ostao bez festivalskih nagrada, iako je dobio vrlo visoku ocjenu publike 4,4, te koji je naknadno prikazan na još nekoliko festivala, od Cinehilla preko Festivala europskog filma Zagreb do Vrboska Film Festivala na Hvaru. Svidjela mi se dramska usklađenost zasebnih priča svih likova, koje se izmjenjuju ritmično i elegantno, što je za ovakav tip filma itekako bitno. Cijenio sam priličnu uvjerljivost i životnost likova, jer većinu njihovih problema možemo pronaći i u vlastitom životu te u svakodnevicama ljudi oko nas, kao i efektna scenografska rješenja za koja je zaslužna Latica Zajmović. Ona je s timom suradnika napravila gotovo pravo čudo, te je stari i derutni hotel Željezničar učinkovito pretvoren u zgradu podjednako urbanog okruženja, koja sjajno funkcionira kao pozornica za nizanje „kratkih rezova“ kojima se oslikavaju većinom nevesele ali crnim humorom prožete svakodnevice stanara. Na drugo gledanje u kinu sve je sjelo na svoje mjesto. Čak i oni naizgled suvišni likovi koji nisu dovoljno zanimljivi, jer nemaju potrebnu dramsku težinu, za koje odgovor može biti da je život jednostavno takav. Svakodnevno susrećemo nezanimljive ljude koji nam kradu vrijeme i čiji nas problemi ne dotiču, te je logično da takvih likova ima i u filmu, jer nam autor približava živote pojedinaca koji su različiti i generacijski i karakterno. Neki od njih su lagano pomaknuti, drugi su kriminalci, treći obiteljski ljudi, a četvrti umirovljenici ili udovice, no zajedno čine široku lepezu karaktera s kojima se svakodnevno susrećemo.

Središnji lik Toma (Donat Zeko) dobije suspenziju u školi u kojoj radi i dolazi neko vrijeme živjeti kod oca Miće (Stojan Matavulj). Očeva je susjeda ona nametljiva žena koja o svim sustanarima zna sve, dok su braća Ronaldo i Adriano zgubidani koji vrijeme troše u razgovorima o nogometu i igranju računalnih igrica. Prilično su zanimljivi, ali zasad nedovoljno razrađeni likovi podstanarka koja spava sa svojim stanodavcem i njegova supruga kojoj to otkrije. Južina je najavljena kao prvi nastavak trilogije koju bi trebali zaokružiti filmovi Bura i Bonaca, pa se valja nadati da ćemo njih, Tomu i još neke likove detaljnije upoznati. Unatoč zamjerkama, završnica na krovu, obračun Bilija s Ronaldom (Stipe Jelaska) i Adrianom, ipak je efektna, ponajviše stoga što autor u njoj daje zgodne posvete špageti-vesternima (kadrovi s detaljima očiju trojice likova) i filmovima o borilačkim vještinama. Da završimo u skladu sa sredinom u kojoj se odigrava priča filma, u autorskoj „svići“ Ante Marina svakako ima ulja, i bit će zanimljivo pratiti kako će ona dalje gorjeti.