Distopija u stvarnosti, književnosti i umjetnosti

Distopija u književnosti, osim općepoznatih i rado čitanih Bradburyjevih, Huxleyjevih te   Orwel­lovih djela, kao motiv inspirirala je mnoge, u javnosti prečesto i zanemarene autore, a ta je književna pojava bila i tema 46. Zagrebačkih književnih razgovora, koji su održani u Društvu hrvatskih književnika od 15. do 17. listopada. Zagrebački književni razgovori nastali su na poticaj velikog Slavka Mihalića davne 1969. godine te su jedna od najstarijih i najdugovječnijih manifestacija na hrvatskoj književnoj sceni.

I na ovogodišnjoj manifestaciji moglo se čuti paletu autora, kritičara, književnih znanstvenika, kulturologa, novinara, a do sada je na Zagrebačkim književnim razgovorima sudjelovalo više od tisuću stručnjaka s različitih područja djelatnosti. Ovogodišnji sudionici bili su: Michal Bauer, Marijana Bijelić, Anna Boguska, Zsolt Czigányik, Oleksandr Irvanec, Tomislav Kardum, Marina Katinić Pleić, Dušan Merc, Nada Mirković, Krešimir Mišak, Magdalena Mrčela, Paula Rem, Jelena Šesnić, Matija Štahan, Tuga Tarle i Mario Vrbančić. Njihove raznolike perspektive, čitanja i interpretacije bit će objavljeni u časopisu Republika, što Društvo hrvatskih književnika posebno naglašava kao trajnu vrijednost budućim čitateljskim naraštajima. 

Predsjednica DHK Hrvojka Mihanović-Salopek na otvaranju Zagrebačkih književnih razgovora / Snimio Marko Lopac

Ovogodišnji Zagrebački književni razgovori otvoreni su pozdravnim riječima Hrvojke Mihanović-Salopek, predsjednice Društva hrvatskih književnika, te Dubravka Jelačića Bužimskog, predsjednika povjerenstva ZKR-a, a prisutni su bili predstavnici Grada Zagreba i Republike Hrvatske. Prisutne su pozdravile izaslanica predsjednika Hrvatskoga sabora Vesna Bedeković, predsjednica Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu, izaslanica ministrice kulture i medija Republike Hrvatske Mirjana Piskulić te voditeljica Odjela za knjigu, vizualnu umjetnost, muzeje i baštinu u Gradskom uredu za kulturu i civilno društvo Maja Petrić Zimonić. Glumica i pjevačica Nera Stipičević i glazbenik Ivan Grgić uveličali su glazbeni dio otvaranja, a program je vodila Vlatka Kolarović. Tijekom idućih nekoliko dana zainteresirani su mogli sudjelovati u izlaganjima, postavljati pitanja i uključiti se u raspravu, a taj dio programa moderirala je televizijska urednica i voditeljica Karolina Lisak Vidović. Ulaz na sve programe bio je besplatan.

Marijana Bijelić

Magdalena Mrčela i Matija Štahan / Zsolt Czigányik / Snimio Marko Lopac

Pomak fokusa distopijske književnosti

Među izuzetno kvalitetnim, pomno pripremljenim izlaganjima i gostima iz različitih zemalja, poseban doprinos Zagrebačkim književnim razgovorima dao je Zsolt Czigányik, izvanredni profesor s Odsjeka za anglistiku Sveučilišta Loránd Eötvös iz Budimpešte te stipendist Zaklade Gerda Henkel na Institutu za demokraciju Srednjoeuropskoga sveučilišta, čije je stručno zanimanje usmjereno na utopijsku književnost, moderne i kulturne pojave. On je istražio pomak fokusa distopijske književnosti u tri faze navodeći da „kroz radove Jevgenija Zamjatina, Aldousa Huxleyja i Georgea Orwella prvu fazu distopijske književnosti objedinjuje zanimanje za totalitarističke političke strukture (u tolikoj mjeri da su distopijska djela Zamjatina i Orwella istraživala praksu totalitarizma prije no što je Hannah Arendt osmislila taj naziv). Drugu fazu distopijske književnosti može se prepoznati u drugome dijelu 20. stoljeća, u radovima Anthonyja Burgessa, Margaret Atwood i drugih, a ona nudi snažnu kritiku neoliberalizma i postmodernih potrošačkih društava, obilježavajući pomak distopijskih tjeskoba prema pitanjima sve veće moći velikih korporacija prema kraju 20. stoljeća. Treća faza pojavila se sa suvremenom distopijskom književnošću 21. stoljeća, podudarajući se sa sve većom popularnošću tog žanra, kako na papiru tako i na ekranu (u filmovima i videoigrama) kad su zabrinutost zbog klimatskih promjena i strah od informacijske tehnologije, posebno umjetne inteligencije, postali središnje teme.“

Osim te analize koja je zapravo povijesno i književnoteorijski zaokružila temu susreta, od stranih gostiju predavača vrijedi svakako istaknuti i Annu Bogusku, docenticu na Institutu za slavistiku Poljske akademije znanosti, diplomanticu kroatistike na Sveučilištu u Varšavi i filmologije na Institutu za umjetnost Poljske akademije znanosti, autoricu više od 50 znanstvenih članaka, te Oleksandra Irvaneca, autora više od trideset knjiga, djela prevedenih na brojne svjetske jezike. Irvanec nije osobno prisustvovao, ali njegov je tekst pročitala njegova prevoditeljica s ukrajinskog Julia Očić.

Etička odgovornost
pozicije nadmoći

Publika je mogla čuti književnoteorijske, povijesne i kulturološke analize, od djela Anne Bowman Dodd do Aldousa Huxleyja, a pažnju je privukla i docentica Marijana Bijelić s Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu analizom djela Teško je biti bog braće Strugacki jer je, između ostaloga, zaključila i kako „distopijska narav Arkanara ne proizlazi iz tehnologije ni iz totalitarnog nadzora, nego iz  povijesne stagnacije: iz ukidanja ideje razvoja kao takvog. Roman ne prikazuje distopiju kao logiku pretjeranog nadzora ili tehničke kontrole, nego je gradi iz pozicije društva koje je zapečaćeno protiv svakog povijesnog kretanja i svake mogućnosti etičke transformacije. (…) Teško je biti bog ne analizira moć, nego etičku odgovornost pozicije nadmoći.“

Može se zapravo zaključiti kako Zagrebački književni razgovori ne prestaju privlačiti publiku temama i raznovrsnošću, a distopijska djela sve se više čitaju. Naime, do zbivanja otprije nekoliko godina čitanje distopijske literature u 21. stoljeću činilo se kao neka vrsta zabave, odmaka od realnosti i uživanje u posebnoj vrsti žanra koji su, osim onih kojima je to direktno bilo dio struke, još aktivno i rado čitale pojedine supkulture, no nakon sve češćih eskalacija, ratova i epidemije globalnih razmjera, a posebice s obzirom na umjetnu inteligenciju koja je ušla na velika vrata, ovaj žanr postaje sve popularniji, ne samo u književnosti nego i u drugim umjetnostima, stoga će naše stoljeće zasigurno iznjedriti još umjetničkih uspješnica izazovnih za analizu.