MOLITVA ZA HRVATE U JUBILEJSKOJ GODINI S PAPOM LAVOM XIV., Jubilejsko hrvatsko nacionalno hodočašće u Rim, 5–12. X.
„Hvaljen Isus i Marija! Dragi hrvatski hodočasnici, s velikom radošću vam želim dobrodošlicu na Trg sv. Petra, gdje ste pristigli povodom nacionalnog hodočašća u Jubilejskoj godini. Vaša brojna i molitvena prisutnost znak je koji govori o živosti vjere vašega naroda, koji je tijekom stoljeća znao ostati čvrst u zajedništvu s Crkvom i vjeran Nasljedniku apostola Petra… Neka vas Gospodin blagoslovi, Blažena Djevica Marija, koju vi zazivate kao Najvjerniju odvjetnicu Hrvatske, neka vas čuva pod svojim plaštem i prati u svakodnevnom hodu. Vama ovdje prisutnima, vašim obiteljima, svim vašim dragima kao i svem hrvatskom narodu, od srca udjeljujem Apostolski blagoslov, znak Papine bliskosti i pažnje prema svakome od vas.“ Tako je papa Lav XIV. pozdravio na tisuće hrvatskih hodočasnika koji su u Jubilejskoj godini pristigli u Rim iz svih dijelova Hrvatske, BiH i iseljeništva.
Na Jubilejskom nacionalnom hodočašću Hrvata u Rim u 2025, koje je održano od 5. do 12. listopada, sudjelovalo je i nekoliko članova mostarskog ogranka Matice hrvatske predvođenih predsjednicom ogranka, akademkinjom Ljerkom Ostojić.

Papa Lav XIV. s Hrvatima na Jubilejskom hrvatskom nacionalnom hodočašću u Rim / Izvor IMAGO/VATICAN MEDIA/IMAGOSTOCK&&P/ PIXSELL

Na hodočašću su sudjelovali i članovi mostarskog ogranka Matice hrvatske predvođeni predsjednicom ogranka akademkinjom Ljerkom Ostojić
Poseban je to bio osjećaj. Stajati nekoliko desetaka metara od Svetoga Oca, tik do bazilike sv. Petra ispred koje je bio postavljen oltar na kojemu je toga predvečerja, 7. listopada, nakon papina obraćanja, svetu misu predvodio predsjednik Hrvatske biskupske konferencije i zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša.
Jubilejsko hodočašće u Rim bilo je prigoda za obići sve povijesne znamenitosti Vječnoga Grada. Iz njih progovaraju prošlost i slavni putovi civilizacije koja, i tisućljećima kasnije, odolijeva vremenu i mijenama. Put nas vodi ulicama Rima – od Vatikana do Anđeoskog mosta (ispod tiho teče Tiber), Trga Navona, Fontane di Trevi, Španjolskih stuba. Zastajemo u hladu Panteona, dug je red onih koji žele iznutra pogledati ovu velebnu građevinu. Pravimo predah u jednoj od tipičnih rimskih uličica, pa dalje prema bazilici sv. Marije od nebeskog oltara (Santa Maria in Aracoeli), smještene na Kapitolu, jednome od sedam rimskim brežuljaka. Mjesto je to gdje je svoj mir pronašla posljednja bosanska kraljica Katarina Kosača. Ondje leže i dijelovi posmrtnih ostataka svete Jelene Križarice, majke cara Konstantina.
Misu u bazilici za hrvatske je hodočasnike predvodio vrhbsanski nadbiskup mons. Tomo Vukšić, propovijedao je biskup banjolučki mons. Željko Majić, a u suslavlju je bio i dr. fra Miljenko Šteko, gvardijan Međunarodnog zavoda Antonianum u Rimu.
Po izlasku iz crkve spuštamo se do Piazze Venezije. Pogled puca na Oltar domovine, velebni spomenik kralju Vittoriju Emanuelu II., obilazimo Rimski forum i Kolosej…
Posebna je milost za nas, hodočasnike, bila prolazak kroz Sveta vrata u Jubilejskoj godini. A naša je mala skupina imala tu sreću proći kroz sva četvora – ona u bazilici sv. Petra u Vatikanu, sv. Ivana Lateranskog, sv. Marije Velike (Santa Maria Maggiore) – gdje smo obišli i grob pape Franje – jednostavan u svojoj bjelini, baš kao što je bio i pokojni papa – te bazilici sv. Pavla izvan zidina, velebnoj građevini u kojoj se nalazi grob sv. Pavla.
Misno slavlje, koje je završilo zajedničkim pjevanjem Lijepe naše, u bazilici je, pred nekoliko tisuća hrvatskih hodočasnika, predvodio nadbiskup splitsko-makarski mons. Zdenko Križić, uz koncelebraciju nadbiskupa vrhbosanskog mons. Tome Vukšića.
Ono što će nam svakako ostati posebna uspomena s ovoga hodočašća jest molitva na koljenima uz 28 svetih stuba (Scala Santa), u blizini Lateranske bazilike. Po njima se, prema legendi, Isus Krist na dan svoje muke uspinjao na suđenje u Pilatovu pretoriju. U četvrtom ih je stoljeću iz Jeruzalema u Rim prenijela sveta Jelena Križarica.
Ono što se ne da riječima izraziti jest posebnost bazilike sv. Petra (a osobit dojam ostavila nam je Michelangelova Pietà i grob sv. Ivana Pavla II.) i Sikstinske kapele pred čijom umjetničkom raskoši čovjek jednostavno ostane bez riječi.
Vraćamo se u Hercegovinu bogatiji za jedno posebno duhovno iskustvo, još pod dojmom priča iz prošlosti koje nas u Rimu prate na svakome koraku. Dok rano ujutro taksijem idemo prema zračnoj luci Fiumicino, iza sebe ostavljamo svjetla još uspavanog Vječnoga Grada i obećajemo da ćemo ponovno doći…
825 - 23. listopada 2025. | Arhiva
Klikni za povratak