Poezija ustrajna, strpljiva i mudra

Već u zbirci Sanjar (2018) pjesnikinja Zorka Jekić promiče svoju nenametljivu poetiku u kojoj se živi s mjerom i ponositim zanosom koji teži skladu i humaniziranom suglasju. Gotovo ispovjedni karakter životnih zbivanja obilježen je mudrošću koja apostrofira oduhovljenu zrelost emocija u kojima se sanjarenje i java prožimlju, ali u korist svijetlih trenutaka u kojima raste osjetljiva poetika sjećanja: „Moj otac bio je vojnik meka srca / i nije volio rat, / pomagao je prijateljima i neprijateljima. Vulkanom dobrote u grudima / popravljao je svijet.“ (Moj otac bio je sanjar)

U novoj zbirci Poziv na putovanje malazi se pjesma u kojoj se slikovitim, poetskim odrješenjima simbolizira ljepota sjećanja u kontrapunktu samoće i svijeta duhovnih raskoši. U toj su pjesmi maestralno naglašeni nemir i nemoć, znakoviti apokaliptični trenuci u kojima nestaje šuma kao alfa i omega ljudskih sudbina koje se ponavljaju u životnim ciklusima. Refren „U tihim noćima punim mjesečine“ simbolizira nespokojstvo. Ustrajno emotivno stanje u pjesmi je bol koja se ne izriče: „Stigle su drvokradice s motornim pilama, / srušili stoljetne hrastove / rano prije zore otpilili im grane i / odvezli trupce / u tihim noćima punim mjesečine...“ (U tihim noćima punim mjesečine)

Izd. Biakova, Zagreb, 2025.

Pjesnikinja Zorka Jekić osmislila je u novoj knjizi Poziv na putovanje pjesme sažete, koncizne forme. To su kratke strofe bliske haiku formi: „Noć je samotna. / Mjesec je visoko. / Ti si preko rijeke.“ (Noć je samotna)

To su nadahnuti, neprolazni trenuci ljubavnih susreta, a poruke u njima ustrajne su, strpljive i mudre: „Na krilima vjetra doletješe ptice. / Trenutak zaborava. / I opet se javi patnja s čežnjom / da uđeš u moju samoću.“ (Vjeverica)

Pjesnikinja Zorka vidi svijet oko sebe, zapaža pustoš samoće, osjeća bol prognanika. Ona „obitava“ u pjesmi, „bdije nad zajedničkim snovima“.

Na kraju ističem poetski pogovor Opijena prisutnošću kritičarke, prevoditeljice i pjesnikinje po vokaciji  Meri Grubić.

Čitajući zbirku pjesama Zorke Jekić Poziv na putovanje uzmimo svoj „zavežljaj srca“ i živimo život svakodnevice, „a užurbanost dana sa stotinama osmijeha“ donijet će nam „naše sitne ludosti i velike radosti…“

A u tome i jest dragost života...